Čudo, o kojem je bilo riječ u prošloj emisiji, tu nije završilo. Sljedećih mjeseci Službenica Božja nekoliko se puta pojavila sretnoj priorici, razgovarajući s njom o “duhovnim stvarima” i pružajući joj novčanu pomoć. U noći 15. lipnja, kaže majka Karmela, “obećala mi je da će mi donijeti 100 lira”. Međutim, najslikovitiji i najotmjeniji aspekt ovog načina djelovanja svete Terezije bio je način na koji je ovu svotu poslala karmelićankama u Galipoliju. Jednog dana, biskup te biskupije, mons. Gaetano im je pričao da je primijetio da mu u kutiji nedostaje novčanica od 100 lira i nadao se da ju je sestra Terezija donijela njima… Tako se i dogodilo! 6. kolovoza Svetica iz Lisieuxa ponovno se ukazala majci Karmeli, držeći u ruci novčanicu od 100 lira i rekla joj je: “Božja snaga oduzima ili daje s jednakom lakoćom kako u vremenskim, tako i u duhovnim stvarima”. Priorica se požurila darovati ovu svotu biskupu, ali on ju je vratio časnim sestrama.
“Ove blagoslovljene kosti činit će izvanredna čuda”
5. rujna te godine – uoči ekshumacije njezinih posmrtnih ostataka – Službenica Božja ponovno se ukazala. “Nakon što mi je govorila o duhovnom dobru zajednice – kaže majka Karmela – najavila je da će se prilikom ekshumacije naći samo kosti. Tada me dala da shvatim čudesa koja će se događati u budućnosti. “Budi sigurna, draga moja Majko, da će ove blagoslovljene kosti činiti izvanredna čuda i biti moćno oružje protiv đavla”. Priorica je primijetila da se svetica “Maloga Puta” uvijek pojavljivala u zoru, a njezin izgled je bio lijep i svijetao, odjeća joj je blistala poput prozirnog srebra i riječi su joj odzvanjale poput anđeoskog zbora.
Nova potvrda
Sestra Terezija se ponovno ukazala sljedeće godine u istome Karmelu, ali ovaj put mons. Nicoli Giannattasio-u, biskupu iz Narda, grada u blizini Galipolija, koji je proučavao život Službenice Božje. Ne znajući riječi koje je ona bila upravila sestri Mariji od Presvetog Trojstva 1897. godine, smatrao je da odgovor koji je dala Priorici 1910. – “moj je put siguran” – treba biti shvaćen u duhovnom smislu i kao potvrda njezina “Malog Puta”. S idejom da dobije ovu potvrdu i da zatraži zaštitu mlade Službenice Božje za sebe i za svoju biskupiju, odlučio je provesti rizičan eksperiment; stavio je novčanicu od 500 lira u kovertu, zajedno sa svojom vizitkartom, na kojoj je napisao: In memoriam “Moj put je siguran i nisam se prevarila” – sestra Terezija od Djeteta Isusa sestri Karmeli, Gallipoli, datum 16.1.1910. Ora pro me quotidie ut Deus misereatur mei (Molite se za mene svaki dan, da mi se Bog smiluje). Mons. Giannattasio zapečatio je omotnicu i predao ju je karmelićkama iz Galipolija tražeći da je stave u kutiju u kojoj je sveta Terezija učinila čudesa. Kratko vrijeme kasnije otišao je u Karmel kako bi održao sestrama duhovne vježbe i na kraju je htio vidjeti omotnicu. Bila je netaknuta, ali malo deblja… Otvorivši je, biskup je pronašao ne samo 500 lira koje je stavio, već čak 800, koje je odmah dao redovnicama. Jedna od novčanica odavala je nježni miris ruža. I mons. Giannattasio i karmelićke su shvatile da je sveta Terezija putem ovog novog čuda htjela jasno pokazati da je njezin “Mali Put” siguran. Malo kada je jedan put savršenosti bio potvrđen tako izvanrednim čudesnim djelovanjem. Možemo zamisliti radost sestre Marije od Presvetog Trojstva uzimajući u obzir ove činjenice koje su ispričale sestre karmelićanke iz Galipolija. “Mali Put” njezine drage učiteljice novakinja je potvrđen kao siguran put koji nije vodio do pogreške… Sama sveta Terezija u „Autobiografskim rukopisima“ objašnjava u čemu se sastoji njezin „Mali Put“ posvećenja. „Oduvijek sam željela biti sveta, ali – jadna ja! – Uvijek sam utvrdila, uspoređujući se sa svecima, da postoji ista razlika između njih i mene kao između planine čiji se vrh izgubio na nebu i tamnog zrnca pijeska kojeg su gazili prolaznici. Daleko od toga da sam izgubila hrabrost, rekla sam sebi: „Dobri Bog ne može nadahnjivati neostvarive želje. Stoga, unatoč mojoj malenosti, mogu težiti svetosti. Postati velika je nemoguće; tada se trebam podnositi takva kakva jesam, sa svim svojim nesavršenostima, ali želim pronaći način da u Nebo odem malim, ali vrlo ravnim, vrlo kratkim putem, malim, posve novim putem. U to je vrijeme nedavno bilo izumljeno dizalo koje je postiglo ogroman uspjeh, jer je ljudima spasilo trud pri penjanju stubama.“
Sestra Terezija je osjećala veliku želju da “pronađem dizalo koje će me podići do Isusa, jer sam premala da bih se penjala zamornim ljestvama savršenstva”. Tada je počela tražiti u svetim knjigama i pronašla je ovo: “Ako je netko mali, neka dođe k Meni” (Izr 9,4). Nastavljajući svoje istraživanje, pronašla je i drugu potvrdu: “Kao što majka miluje svoje dijete, tako ću vas ja tješiti, stisnuti ću vas u naručje” (Iz 66, 12-13). Tada je zaključila puna radosti: „Ah! Dizalo koje me mora podići do Neba su Tvoje ruke, o Isuse! ” Pažljivo i s ljubavlju čitanje svetih Evanđelja bacilo joj je još više svjetla: “Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko” (Mt 18,3). „Pustite dječicu neka dođu k Meni i ne priječite im, jer takvih je Kraljevstvo nebesko“ (Mk 10,14). Časopis Araldi del Vangelo, listopad /2005, br. 21, str. 22 – 25)
