Sveta Obitelj

Anđeo svete božićne noći dođe k pastirima, koji su pod vedrim nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Prestrašenim pastirima, silno prestrašenim, reče: Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijena gdje leži u jaslama … Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin. Oni pohite i nađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama (Lk 1,10-13). Anđeo govori samo o novorođenčetu, a evanđelist Luka govori i o Mariji i Josipu. Čemu taj dodatak? Anđeo govori o otajstvu novorođenog Djeteta. Zaista je Dijete u središtu pažnje. A evanđelist Luka iznosi činjenicu: Dijete nije samo. Uz njega su još dvije osobe. Što su one Djetetu? Marija mu je majka. Dijete ima majku kao svaki od nas. A Josip? Kako se on odnosi prema Isusu i Mariji? Josip je Mariji zakonski i zakoniti muž. A Djetetu? Najprije, evanđelje naziva Josipa mužem Marijinim (Mt 1, 19). A Marija za Josipa u odnosu prema Isusu kaže ‘otac’. Govori Marija nađenom Isusu u Hramu: Gle, otac tvoj i ja žalosni smo tre tražili (Lk 2,48). No pogledajmo: Josip je Mariji zaista muž, ali djevičanski muž. Marija iznenađeno i sa strahom pita anđela kad joj ovaj naviješta rođenje Djeteta: Kako će to biti, kad ja muža ne poznajem? (Lk 1,34). Isusu je pak Josip, ne naravni, nego zakonski otac. Zakon ga smatra ocem Isusovim. Kako Josip ima pred zakonom prema Mariji prava i dužnosti muža, tako ima prema zakonu prema Isusu prava i dužnosti oca. Josip je djevičanski Isusov otac. Isus nije imao kao čovjek tjelesnog, naravnog oca. Dok ovo govorimo stojimo pred velikim otajstvom utjelovljenja Sina Božjega. Daje Isusovo čovještvo otajstvo razlaže anđeo Gabrijel Mariji, koja pita: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? (Lk 1,34). Anđeo odgovara Mariji: Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji … (Lk 1,35). Ta Bogu nije ništa nemoguće (Lk 1,37).  Kako Josip vrši zadaću muža i oca? Djevičanski živi s Marijom. Ostalo joj pruža sve kao muž Brine se tako zauzeto za Mariju. Njoj je zaštita i pomoć u svemu. S njom sve dijeli. Posebno terete i kušnje života. A toga je bilo obilno u njihovom životu. Sjetimo se samo mučnog putovanja s trudnom Marijom na popis prema Betlehemu. Sjetimo se tjeskobe s kojom je tražio prenoćište stigavši u Betlehem. Kako mu je moralo biti bolno kada je kucajući na vrata betlehemskih stanovnika slušao: Nema mjesta. Ne možemo vas primiti na konak. Kad je pak na koncu svega traganja za konačište našao špilju, kako ju je brižno, koliko su to prilike dopuštale očistio i nakupio malo čiste i suhe slame koju je stavio u jasle. Sjetimo se tjeskobe kad mu je anđeo, probudivši ga oda sna govorio: Ustani … , uzmi dijete i majku i bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer Herod traži dijete da ga pogubi (Mt 2, 13). Sjetimo se i one mučne i bolne tjeskobe dok je tražio s Marijom izgubljenog dvanaesto godišnjega Isusa. U svemu je Josip oslonac i zaštita Mariji i Isusu. Pokušajmo si barem malo zamisliti brižnu i skrbnu Josipovu ljubav prema Isusu. Hranio je Isusa svojim žuljevima i svojim znojem. Od te brižne skrbi nijedan mu posao nije bio težak. Zamišljajmo si ga kako je, kad mu je bilo teško, u sebi govorio: Sve ovo za Isusa i Mariju. Bio je tako radostan kad bi u predahu uzimao malog Isusa u naručaj. Milovao bi Isusa, a ovaj bi ga za uzvrat nježnim ručicama milovao po licu … Bio je nazaretski dom tako topli dom. Svi su se troje u tom domu lijepo osjećali i voljeli se. Kako lijepo i kako su se voljeli? Nemojte me toga pitati. To vam ne mogu izreći. Riječi su tu nemoćne. Josip je bio glava obitelji; predstavljao je obitelj. Marija je bila brižna domaćica. Radila je sve kućanske poslove koji su se nametali, da bi dom bio drag Isusu i Josipu. Da li je Marija imala kućnu pomoćnicu? Toga me isto nemojte pitati. Teško je zamisliti Mariju s kućnom pomoćnicom u svom domu. Ali znamo da je išla pomagati starici rođakinji pred porod. Nije se sigurno išla hvaliti rođakinji da će i ona roditi, već joj je išla pomagati u potrebi … Da li je bilo bolesti u obitelji Isusa, Marije i Josipa u Nazaretu? Ne znam. O tom nje ništa zapisano. Kako se Josipa više ništa ne nalazi nakon povratka dvanaestogodišnjeg Isusa iz Jeruzalema, možemo zamišljati da je Josip kasnije možda i obolio – i umro. Ako je bilo tako, zašto ga Isus nije čudesno ozdravio i poživio na još mnogo godina? Za sebe i svoje najbliže, tako se čini, Isus nije činio čudesa. Da li je Isus uopće kao dijete činio čudesa? Neka apokrifna evanđelja govore kako se Isus igrao s okolnom djecom i kako je pravio pričice od blata i kako su te ptičice čudesno polijetale i odlijetale. To su čiste fantazije.  Sveta obitelj – uzor našim obiteljima: Isus djeci, Marija ženama i suprugama, Josip očevima i glavarima obitelji … -Amen.