Glas iz Karmela

MOJ PUT JE SIGURAN

Danas na blagdan Preobraženja Gospodinova, Božjeg Lica, donosimo čudo sv. Male Terezije i kako je svoje lice pokazala jednoj redovnici da joj pomogne u financijskim nevoljama i tom prigodom potvrđuje da je njezin mali put ispravan.

Nalazimo se u godini 1897. Dvije mlade karmelićanke razgovaraju u Karmelu iz Lisieuxa. Jedna od njih, sestra Terezija od Djeteta Isusa, približava se kraju svog života i vrhuncu svetosti. Druga, koja joj se istinski divi, novakinja je iz Pariza, sestra Marija od Presvetog Trojstva.

Njih dvije razgovaraju o duhovnom putu koji je podučavala sestra Terezija: “Mali Put”. Suočena s ustrajnim pitanjima novakinje, Svetica i naučiteljica Crkve sa apsolutnom sigurnošću potvrđuje: – Ako te zavaravam svojim malim putem ljubavi, ne boj se da ću ti dopustiti da ga dugo slijediš. Odmah ću se pojaviti da ti kažem da kreneš u drugom smjeru. Ako se ne vratim, vjeruj u istinitost mojih riječi: u dobrog Boga koji je tako moćan i milosrdan nikada se ne pouzdaje previše. Od Njega dobivamo sve čemu se nadamo.

– Toliko sam uvjerena u ono što mi kažeš, da čak i kad bi papa rekao da si pogriješila, ne bih mu vjerovala… Sveta Terezija odmah ispravlja mladu redovnicu, vrlo gorljivu, ali pomalo nepromišljenu: – Oh! Ovo ne! Prvo moraš vjerovati papi, međutim, nemoj se bojati da će doći i reći ti da promijeniš put: neću mu dati vremena, jer, kada dođem u Nebo, i ako tada shvatim da sam te navela na grešku, od dobrog Boga ću dobiti ovlaštenje da dođem i odmah te obavijestim. Međutim, do tada trebaš vjerovati da je moj put siguran, pa ga slijedi vjerno.

Listajući zapise postupka beatifikacije Službenice Božje, pronašli smo, pored njezinih spisa i izjava svjedoka, i izvještaj o čudima koja je učinila nakon smrti. Jedno od njih dogodio se u Karmelu u Galipoliju – kod Napolija, kada je sveta Terezija potvrdila sigurnost i svetost svog “Malog Puta”. U siječnju 1910. godine, Karmel u Galipoliju bio je u katastrofalnoj ekonomskoj situaciji.

Zbog razdoblja gladi, svakoj redovnici je bio omogućen kilogram kruha tjedno; bilo je dana kad su, nemajući što jesti, umjesto da su otišli u blagovaonicu, išli u kapelu moliti se. Časna sestra iz Kongregacije Marceline iz Milana došla je i razgovarala s njima o mladoj Službenici Božjoj Tereziji od Djeteta Isusa i dala im talijanski prijevod djela Povijest jedne duše.

Karmelićanke iz Galipolija, oduševile su se svojom susestrom karmelićankom, koja je umrla na glasu svetosti u Francuskoj, te su započele trodnevnicu Presvetom Trojstvu, moleći zagovor kako bi se našlo rješenje za teški financijski problem. 16-tog dana istog mjeseca siječnja sestra Marija Karmela od Srca Isusova teško se razboljela zbog zabrinutosti zbog dugova svoga samostana. Ta ista sestra pripovijeda što se dogodilo one noći.

Oko tri ujutro – kaže – osjetila sam da me ruka nježno prekrila pokrivačem koji je pao. Misleći da je časna sestra iz samostana, rekla sam ne otvarajući oči: – Ostavite me, puno se znojim! Tada sam začula slatki i nepoznati glas koji mi je rekao: – Ne, to što radim je dobra stvar. Slušajte, dobri Bog koristi stanovnike Neba, kao i stanovnike Zemlje, kako bi pomogao svojim slugama. Evo, uzmi 500 lira za plaćanje dugova zajednice.

Odgovorila sam: – Dugovi zajednice su samo 300 lira. – Pa dobro, – uzvratila je – ostat će 200; sada, budući da ne možeš zadržati novac u ćeliji, pođi sa mnom. Pa sam pomislila: „Kako ću ustati? Sva sam znojna ”. U tom je trenutku nebesko viđenje sa smiješkom dodala: “Bilokacija će nam pomoći”. Našla sam se odmah izvan ćelije u društvu mlade karmelićanke čiji su habit i veo isijavali nebesko svjetlo koje je osvjetljavalo naš put.

Vodila me do sobe u kojoj smo novac čuvali u maloj kutiji. Tamo se nalazila bilješka o dugovima zajednice i ona je tamo položila 500 lira. Gledala sam je s divljenjem i puna radosti te sam se prostrla zahvaljujući joj rekavši: “Oh! Moja Sveta Majko! ” (Tako se karmelićanke obraćaju svetoj Tereziji Avilskoj). Međutim, milujući me s velikom ljubavlju, rekla mi je: “Ne, ja nisam naša sveta Majka, ja sam službenica Božja sestra Terezija iz Lisieuxa”. Tada se mlada časna sestra, nakon što me još jednom pomilovala s velikom ljubavlju, nježno udaljila.

Zapanjena onim što se upravo dogodilo i misleći da sveta Terezija nije pronašla vrata da napusti Karmel, priorica joj je rekla pomalo naivno: – Pazite, mogli biste pogriješiti put! – Ne, ne, moj je put siguran i nisam pogriješila slijedeći ga – odgovorila je Svetica s nebeskim osmijehom. Sestra Marija Karmela je odmah ustala i otišla do kapelice.

Redovnice, primijetivši nešto drugačije na njoj, pitale su je što se dogodilo. Potom je ispričala čudesno viđenje pa su sve zajedno otišle vidjeti kutiju u kojoj se čuvao novac Karmela i tamo su pronašli novčanicu od 500 lira!