Dobro je sve učinio

Naš Bog je dobri Bog, sama dobrota i izvor svake dobrote, Bog osloboditelj … On je svemoćni Bog, Bog pun samilosti; posebno prema malenima i nemoćnima; prema onima koji nikome nisu važni i po kojima drugi mogu gaziti. Ako je potrebno on je moćan učiniti i čudo da bi pomogao. Zapisana je o njemu u Knjizi mudrosti: Kad god hoćeš, moć ti je pri ruci (Mudr 12, 18). Toliko je to puta Bog pokazao u povijesti Izraela … To hrani i našu nadu i jača naše pouzdanje. Ali to je nadasve i poticaj da i mi slijedimo moćnog i dobrog Isusa i da i mi budemo raspoloženi činiti dobro. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge (Jv13,35). Istinski ljubiti znači činiti dobro. Ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom (I Iv 3,18). Činiti dobro posebno onima koji su patnici i neznatni, poniženi. Takvi nam ne će nikada manjkati … Patnja je dio našeg postojanja. Živjeti je trpjeti. Čovjek nastoji ukloniti zlo. Znanost nam tu može donekle koristiti, da se uklone posebno fizičke boli. Isus poznaje boli i patnje. Došao je liječiti i toliko je puta liječio nemoćne. Kada bude konačno ostvareno njegovo kraljevstvo, to će biti posvjedočeno. Zapisana je u Knjizi otkrivenja: I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više ne će biti, ni tuge, ni jauka ni boli više ne će biti jer prijašnje – uminu (Tok 21,4).Već i sada vjernici sjedinjujući svo ju patnju i bol s Kristovom patnjom, iako i ostane bol, ispunjeni su oni mirom i radošću. U prvom misnom čitanju prorok nam govori o novom izlasku. Tjelesne će bolesti biti svladane: sljepoća, gluhoća, hromost i – njemakov će jezik klicati. I zemlja će biti pitomija. Prorok naviješta, da će pustinja, stepa, sažgana zemlja postati puna izvora. Cijelo čovječanstvo i priroda bit će pitomiji, preobraženi. Slijep je onaj koji ne zna raspoznavati Božja djela; gluh koji ne čuje glas Božji, nijem onaj koji Bogu ne daje hvalu. Uvjereni smo, da bi se to počelo jasnije očitovati, kada bi se ljudi obratili k Bogu i prestali s grijesima. U evanđelju smo susreli izliječenog gluhog mucavca. Isus ga uzima nasamo od mnoštva. Izbjegava mnoštvo da narod ne shvati krivo njegove pokrete i ne izjednače ga s pokretima židovskih iscjelitelja i vračara. Zašto ovdje znakovima, dok drugdje samo riječju ozdravlja? Radi se o gluhom mucavcu. Isus mu pokretima želi pomoći da shvati da ga želi spasiti. U evanđeoskim ozdravljenjima je uvijek osobni susret s Isusom. Isus slikovito čini znak onoga što se događa, i tko je tu na djelu. Isus utisne prste u njegove uši, pljuvačkom se dotakne njegova jezika, pogledaju nebo i reče Effata! – Otvori se! Isus je onaj koji je došao liječiti našu bijedu. Čudo je znak da se proroštvo ostvaruje (l.č.). Isus je Mesija koji ima doći kao osloboditelj. Evanđelist Marko donosi riječ Effata – Otvori se u Isusovom materinjem, aramejskom jeziku. Ta se riječ nalazi i u obredu krštenja kao znak da moramo biti poučeni u vjeri slušanjem Božje riječi, i izražavati vjeru molitvom i životom. Isus brani da se čudo razglasi. Ali oni su razglašavali preko svaka mjere i zadivljeni govorili: Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti (ev.). U ovim riječima imamo svjedočanstvo naroda da su počela nova vremena koja predoznačuju dolazak konačnog spasenja. Dobro je sve učinio! (ev.). Ta nas riječ podsjeća na izvještaj o stvaranju iz Knjige postanka. Ovdje o Isusu ta riječ podsjeća da s Isusom počinje kao novo stvaranje, početak otkupljenog čovječanstva. Čudo je Božje zahvat u korist čovjeka. Isus ne čini čuda da zasiti ljudsku znatiželju za čudesnim, nego da čovjeka spasi, izliječi, ozdravi, dovede do spasenja. Povratak vida i sluha znak je božanskog oproštenja: da ozdravljeni otkrije Božja čudesna djela i otvori se Božjoj riječi. Čudo o kojem smo slušali dogodilo se u Dekapolisu, poganskoj sredini. To nas hoće podsjetiti da je spasenje je ponuđeno ne samo Židovima nego i poganima. Drugo čitanje donosi nam odlomak iz poslanice sv. Jakova. Riječ je protiv nejednakosti i suđenja drugih. Kršćanin ne smije biti pristran i gledati tko je tko. I ne smije suditi druge. Mora slijediti primjer Isusov. Baština kraljevstva i vijenac života dariva se ne bogatašima, nego ubogima, koji su bogataši u vjeri, koji djelima dokazuju pravo bogoslužje, koji ljubav prema Bogu životom i riječima potvrđuju. Evangelizacija nije samo u riječima. Ona se mora očitovati posebno i u djelima. Misionari dolaze s evanđeljem, ali liječe i tijelo, ublažavaju bol i utažuju glad. Svaki od nas mora evanđelje širiti govorom djela, djelima ljubavi. Svi smo na ta pozvani. Moramo naviještati Boga koji nam dolazi u Isusu s kojim je došao kao predokus novog vremena. To se djelo mora nastavljati u Isusovoj Crkvi. U svako doba i u svakome od nas. U tom takvom djelovanju i svjedočenju ne smijemo nikada zaboraviti daje Gospodin uvijek s nama. Da li smo si toga svjesni? Ako jesmo, onda nismo uzalud utrošili ovo vrijeme. Amen.