Pred Boga s poniznošću i istinom

Temeljna je misao koja se provlači kroz sva tri današnja čitanja: poslušati Božji Zakon i činiti ga, jer to vodi u pravi život. .. U prvom čitanju je to tako snažno naglasio Mojsije … Čuli smo ga: Poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim, da biste ih vršili i tako poživjeti: (J.č.). Niti što nadodajite … , niti što oduzimljite; vršite zapovijedi Gospodina Boga svojega … Držite ih i vršite … To će biti vaša mudrost i vaša razboritost (1. č.). Onima, koji poslušaju i vrše, Bog je blizu … I pripjevni psalam govori o vršenju Božjeg zakona … Radost je prebivati u šatoru Gospodnjem … Ali kome će to biti dano? To pitanje postavlja i Psalmista. On pita: Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome? On daje 1 odgovor: Samo onaj koji živi čestito – čini pravicu – istinu iz srca zbori – ne kleveće jezikom – bližnjemu zla ne nanosi – ne sramoti susjeda svoga – ne krši prisege – ne daje novca na lihvu – ne prima mita protiv nedužna (pripj. ps.). O svemu tome govore zapovijedi Božje, koje se odnose na našega bližnjega, a što je sve uključeno u središnju zapovijed: Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe. Prebivati u šatoru Gospodnjem u konačnici zapravo označava nebo … Želimo li ući u nebo, moramo se trsiti vršiti sve ono o čemu govori Psalmista. Oni koji čine drugačije, neka se ne nadaju nebu … Ista je misao izražena i u drugom čitanju, odlomku iz poslanice sv. Jakova … Sv. Jakov poručuje: Sa svom krotkošću primite usađenu riječ, koja ima moć spasiti duše vaše. Ne varajte sama sebe: budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji. Zar nije to isto što i riječi iz prvog čitanja: Poslušajte zakone i uredbe kojima vas učim, da biste ih vršili i tako poživjeli? Kada bismo samo to shvatili, uzeli k srcu i nastojali pošteno i iskreno provoditi u djelo, bilo bi to više nego dovoljno iz današnje propovijedi … Ali što se događa? Upravo ono o čemu nam je tako ozbiljno progovorio Isusu riječi današnjeg evanđelja ….. Pretvaranje pred Bogom, da bi se Boga obmanulo, prevarilo … , da se pred njim vrijedilo …………………… .  Čovjek i pred Bogom nastoji postupati onako, kako vidi da ljudi često postupaju među sobom. Ljudi paze na ono izvanje misleći nešto postići. Nutrina je naime drugima skrivena: ne mogu je prozreti. Ljudi se maskiraju, da bi ono unutrašnje sakrili … Takve Isus naziva licemjerima … Pred Bogom se ne može sakriti nutrina. Pred njim se ne može glumiti. Pred njim padaju sve maske. Bog vidi nutrinu. On ispituje srca i bubrege. On čita misli i namisli. I na temelju toga sudi. A sud mu je prav i pravičan … Čovjek može toliko ogreznuti u licemjerje i pretvaranje, da i sam počinje vjerovati, da je ono i onakav kakav se na vani pokazuje … Ali u toj zabludi – koja spada među najpogibeljnije, jer znamo kako je Isus oštro osuđivao licemjerje – čovjek ostaje samo dotle, dok se istinski ne počne otresati oholosti; te mane koja je namazana tako snažnim ljepilom, da se tako čvrsto hvata čovjeka i tako teško skida kada se prilijepi … Zato pred Boga s poniznošću i istinom … Ponizan se čovjek i čovjek od istine trsi, da mu u prvom redu bude nutrina u redu. On gleda da bude u istini pred Bogom, a ne da se vanjštinom pretvara pred ljudima da bi im se svidio … Tada je sposoban shvatiti zakon Božji, usađenu riječ koja ima snagu spasiti dušu … On ne vara samoga sebe (to je najgora prijevara kad čovjek vara samoga sebe), jer se istinski trsi da bude vršitelj riječi Božje, a ne samo slušatelj. Takav živi po riječi Božjoj i od riječi Božje…  Isuse, očuvaj nas od svakoga licemjerja i oholosti. Daj nam u poniznosti srca shvatiti tvoju istinu, istinu tvoga zakona 1 vršiti je svim srcem.———- Amen