Otvaraš ruku svoju i sitiš nas

Pred nama je pet nedjelja s euharistijskom tematikom. Današnja nedjelja koja u prvom čitanju i evanđeoskim odlomkom govori i umnažanju kruha je uvod o navještaju Isusovog govora o Euharistiji … Tako lijepo pristaje ova tematika kad se na razini opće Crkve priprema međunarodni euharistijski kongres u Mađarskoj u rujnu. Sve je na poseban način usmjereno prema Isusovoj euharistijskoj prisutnosti. Tu nam prisutnost, možemo tako reći, Crkva neprestano stavlja pred oči. Drugačije ne može ni biti, jer je Euharistija, euharistijski Isus u samom središtu našeg kršćanskog života. Bez Euharistije ne može biti niti Crkve, niti pravog, milosnog života pojedinog vjernika … Isusova prisutnost u Crkvi … Crkva je nezamisliva bez Isusa. Isus joj je neprestani izvor i život… Isus je obećao: Ne ću vas ostaviti kao siročad … (Iv 14,18). Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta (Mt 28,20).- Isusova je riječ istina. To je Isus izričito posvjedočio … Posebni vid Isusove prisutnosti među svojim je euharistijska prisutnost… Svjedoči o tome sv. misa, sv. pričest, naša svetohraništa … Bez toga je nezamisliva Crkva i njezin život… U prvom smo čitanju čuli izvještaj o čudesnom umnažanju kruha, kojeg je Bog učinio po svom proroku Elizeju, koji je s malo kruha nahranio mnogo ljudi. Čuli smo o tom riječi: ‘Podaj ljudima, i neka jedu, jer ovako govori Gospodin: Jest će i preostat će. ‘I postavi on pred njih. I jedoše, i još preosta, prema riječi Gospodnjoj (l.č.). “Postupak proroka Elizeja više je od pukog čina sažaljenja. To je znak Božje ljubavi prema svome narodu. To umnažanje kruha navještaj je čuda koje će Isus učiniti za svoj narod (Nedjeljni i blagdanski misal…ABC, KS, Zgb.1976., 537)”. Intelektualističko razglabanje neće nam ovdje mnogo pomoći. To treba zaživjeti, radosno zaživjeti to životno zajedništvo s Isusom. Ovdje je zaista na mjestu riječ: Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin … (Ps 34,9). Bez tog kušanja prožetog poniznom vjerom to se nikako ne može shvatiti ni razumjeti … Bog je kadar čudesno nahraniti … Posebno se to očitovalo na putu Izraela kroz pustinju u slobodu. Moćan je Bog. Za vazda je svemoćan. Njegova moćna ruka je puna dobrote … Kako to divno izriče pripj. psalam: Otvaraš ruku svoju i sitiš nas … Slave Boga djela njegove dobrote: Neka te slave, Gospodine, sva djela tvoja, i tvoji sveti nek te blagoslivlju! Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore. Dobrota Božja okreće pogled potrebnika k Bogu: Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo. To pobuđuje radosno povjerenje u Božju prisutnost: Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. Vjera mora biti ponizna; prožeta nadom. Život prožet vjerom i nadom mora proplamsati ljubavlju … Tako shvatimo riječ apostola Pavla iz današnjeg drugog čitanja: Živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! (2.č.). Tako Pavao poziva na poniznost, blagost strpljivost… A svaki od nas ima bolno ‘kurje oko’. Kako mi osjetimo kad nam tko na nj stane, tako to osjeća i drugi kad mu mi tako učinimo. Jedinstvo u Duhu Svetom! Povezani vezom mira!. Ne naš duh, nego Isusov Duh. Po njemu ćemo svakodnevno postajati jedno u Kristu … ; povezani u jednoj nadi mirom Kristovim … Tako da bude jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! (2.č.). Pavle, tako si poučavao i poticao Efežane. Moli za nas, da i mi budemo takvi … U evanđelju vidimo kako je narod ‘visio’ o riječi Isusovoj. Zanosne su bile Isusove riječi. Privlačile su i oduševljavale Svijetlile su i grijale … U jedno: Nikada nitko nije ovako govorio (Iv 7,46). Posebno su zanosili znakovi čudesnih ozdravljenja. Sve je ovo uvod u veliku Isusovu propovijed o kruhu života. Posebno je silan dojam učinilo čudo umnažanja kruha. Zaneseno je mnoštvo htjelo Isusa učiniti svojim kraljem … Tko ne bi htio takvog kralja? U nevolji zavapi, i evo ti što želiš. Isus nije prihvatio ponude … On želi nešto drugo … Želi, da mu vjerujemo. Da ga slušamo. Da imamo u njega pouzdanja. Da mu iskreno i s poniznim kajanjem izrečemo: Isuse, kad god se tvoje i moje ne slaže, tada imaš uvijek pravo ti, a ne ja … Neka nas potpuno prožima takvo povjerenje i uvjerenje. Neka time bude prožeta svaka žilica našega bića. AMEN.