U doba proroka Jeremije svećenici su bili vjerski i politički vođe naroda … Kao vođe imali su svu vlast, i to u ime Božje. Mnogo puta činili su ono što Bogu nije bilo drago, a skrivali su se ‘Bogu iza leđa’, ili pokrivali se Božjim plaštem. U ime Božje tražili pokornost naroda, a često su svoj im životom zavodili na krive putove … Vlast je uvijek napast, Može se zloupotrebljavati u vlastitu korist, a to je tada i protiv Boga i protiv istinskog dobra zajednice … Često se ljudi grebu za vlast, da bi od toga imali koristi … A vlast mora služiti općem dobru i narodu. Kad to nije, ona je zloupotrijebljena … Ne trga se nitko za tuđu njivu da bi je samo obrađivao, već da bi pobirao plodove … Tako je to bilo kroz svu povijest … Tako je prečesto i danas. Nijedna država, pa tako ni Hrvatska, nije neko iznad naravno biće. Svaka država, pa tako i Hrvatska, to su njezini ljudi. I prošli, i sadašnji, i budući. Prorok Jeremija govori o toj zloupotrebi vlasti i vjerske i političke … Isus je poučio i dao je primjer kakvi moraju biti nositelji vlasti – crkveno-vjerske i političke … On je rekao apostolima, da bi ih poučio – ne samo njih nego i sve nositelje vlasti: Sin čovječji nije došao da bude služen nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge (Mt 20,28). Bog prijeti onima koji zloupotrebljavaju vlast. Vlast je potrebna. Bez nje ne može ni jedan zajednica. Ali ona se ne smije zloupotrebljavati. .. Isus nije rušio vlast. On je priznavao vlast, ali je naglašavao poštenje i opće dobro. Žigosao je i osuđivao zloupotrebu. Pismoznancima i farizejima je dobacio: Jao vama! Slijepi vođe! (Mt 23, 16). Raskrinkavao je i osuđivao je zloupotrebe … Upravo je to bio jedan od glavnih razloga zašto su mu se suprotstavili, osuđivali ga, i konačno osudili na smrt oni na vlasti. Kad su to činili, predbacivali su mu da je protiv Boga i da zavodi narod na zlo … Baš to! A on je bio najveći štovatelj Boga i najveći prijatelj i osloboditelj naroda … Vlast je potrebna. Bez nje se ne može. Ali ona je i napast. Tako se lako može zloupotrijebiti. To je uvijek na štetu općeg dobra, uvijek protiv naroda … Potrebno je moliti za one na vlasti … Moliti najprije da dođu na vlast pravi ljudi, tj. oni koji su dobri, sposobni, pravedni i požrtvovni, oni koji ne će gledati samo na sebe, na svoje, na svoju stranku … , već na sve, na zajedničko dobro sviju. Ne uzdržavati se od glasovanja, uz pretpostavku da su izbori slobodni i pošteni, a poslije samo prigovarati i optuživati … Psalmist nas potiče da bilo kako mu drago; bilo dobro ili zlo, imamo pouzdanja u Boga. Naš Bog je Bog prisutan; on sve vidi i znade, on je moćan i dobar … To nas mora ispunjati radosnom nadom … Radosna nada! Ima li što boljega! Kako je osmišljen život obasjan takvom vjerom iz koje izvire takva nepokolebiva nada … Tko tako vjeruje i tako se nada, taj nije nikada u opasnosti beznađa i očaja … Iz takve vjere i nade zrači optimizam i radost. I onda kada je mračno i teško … Takva vjera i nada je Božji dar, Božja milost, koju Bog dariva onima koji ga ljube … Zar nije upravo iz takve vjere i nade Psalmist kliktao: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;/ Na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju … Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom. Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga … (Pripj. ps.). Blago onome koji to može ponavljati sa psalmistom s raspoloženjem koje je njega prožimalo … Mi imamo u Kristu Isusu obrazloženje za još veću nadu nego je imao psalmist. Zašto? Ta čuli smo: Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu – po krvi Kristovoj. Doista, on je Mir naš … On nas u svojem Tijelu izmiri s Bogom … ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir vama daleko i onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu (2.č.). Upravo nam takvog Isusa predstavlja i odlomak evanđelja … Čujmo još: Kad iziđe vidje silan svijet, sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira, pa ih stane poučavati mnogo čemu (ev.). Isuse, probudi u nama takvo raspoloženje! Daj da pohrlimo k tebi. Ti si i danas s nama onaj isti koji si nekoć bio u evanđeoskom odlomku … Daj da i mi pohrlimo k tebi i u tebi nađemo svom mir, i radost, i otkupljenje, i spasenje! Mi sami, i svi naši, cijeli naš narod, i čitav svijet. Amen.