Što sve iz ljudskog srca može izaći?

Današnja misna čitanja započinju odlomkom iz Knjige proroka Ezekijela. Prenesimo se zato u prorokove dane. Bili su to teški dani. Nije bilo dobro. Nije bilo onako kako bi to trebalo biti .. Narod je skrenuo s puta i počinjao bezakonja … Zlo – to je upravo onda kada netko čini zlo … Zla će nestati kada će se zlo prestati činiti … Isto tako – dobro će biti kada će se dobro početi činiti … Sine čovječji! Šaljem tek sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom … Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca … Reci im: ‘Ovako govori Gospodin Bog. .. ‘(1.č.). Glavni činitelj dobra i zla je čovjek. Najprije se rađa opaka misao. Slijedi opaka riječ. Konačno dolazi zlo djelo … Zlo se živi kada se zlo čini … Isto je i s dobrom. Najprije je potrebno dobro misliti, zatim dobro govoriti. Nakon toga konačno slijedi dobro djelovanje … I dobro se živi kada se dobro čini … I dobra i zla misao počinje u srcu. Središte je i izvor i dobra i zla u čovjekovom srcu. Isus reče: Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludnost, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje (Mt 7,21-22). Zla što izlaze iz ljudskih misli, riječi i djela se zbrajaju. Od mnogih malih zala nastaje veliko zlo … Iz zbroja mnogih malih zala nastaje nova zla kvaliteta … , koja prerasta u veliko zlo … Što znači ‘nova kvaliteta’? Neka nam to rekne primjer. Stupnjevi topline kada zbrajajući se dosegnu 100 ° C, voda počne vreti … Ili kada se toplina zbrajajući se poveća do izvjesne mjere, nastaje samozapaljenje, požar. .. Sjetimo se pjesme Dobriše Cerarića Slap … Slap se sastoji od kapljica … Jedna je kap kao ništa, ali bez pojedinačnih kapljica nema slapa … Tako je i sa zlom koje se zove mržnja. I mržnja se zbraja … Kada zlo dosegne određenu količinu, postoji opasnost, da dođe do rata … Kada to počne, dolazi do takozvane lančane reakcije … Kada se zlo počne kotrljati, događa se isto što i s grudom snijega: kotrljajući se naglo se povećava … Prošle smo nedjelje čuli iz Knjige mudrosti (l .č.): Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. U usporedbi s ovim reknimo: Bog nije stvorio zlo niti se raduje patnji ljudi … Ovim smo ukazali na činjenicu zla, ali nismo riješili problema … Problem moralnog zla je u svojoj biti tajna (misterij) … Uvijek ostaju pitanja: Zašto je čovjekovo srce sklono zlu, otrovano zloćom? Zašto je lakše biti zločest nego dobar? Zašto zlo tako lako niče u čovjekovom srcu? Zašto je borba protiv vlastitog zla u vlastitom srcu tako teška? Odakle potječe ona nesretna pukotina kroz koju se zlo uvlači u čovjekova srce? Sigurno ćemo pogoditi barem djelić istine, pa i veliki dio, ako na početak svega stavimo oholost… Vrhunac je oholosti htjeti biti jednak Bogu, htjeti biti sam svoj bog i zato proglasiti Boga nepotrebnim … Čovjeku je postao Bog takmac, koga treba ukloniti… To je zapravo pobuna protiv Boga … Tu dolazimo do samoga korijena grijeha … Ako je tome tako, tada je sržna borba protiv zla u svojoj biti zapravo borba protiv grijeha … Teška je to i mučna borba. Mnogo je lakše boriti se protiv drugoga, nego protiv vlastitoga grijeha … Nemojmo samo brisati, da bi nam pod bio suh … Začepimo rupu iz koje curi … Dali znate na što mislim? Bog je navijestio rat zlu. On želi da mu u toj borbi budemo saveznici. Baš zato upućuje poziv proroku: Sine čovječji! Šaljem tek sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom … Reci im: ‘Ovako govori Gospodin Bog’ (l.č.). Kao nekoć Ezekijela, Bog je pozvao u proročku, tj. navjestiteljsku službu i sv. Pavla. Za navjestitelja bi bila najgora oholost. Oholi navjestitelj ne bi mogao kako treba naviještati riječ Božju. Zato ne bi bio od koristi drugima i sam bi srljao u propast. Bog je čuvao od oholosti sv. Pavla kušnjom i patnjom. (Zna Bog kako to treba činiti.). Pavao je radi toga bio Bogu zahvalan. Pavao je to priznao: Da se ne bih zbog uzvišenosti objava uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara ta se ne uzoholim (2. č.). Teško je to bilo Pavlu podnositi, jer je triput molio, da to odstupi od njega. Tada mu Gospodin reče: Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje (2.č.). To je logika Božja. Ljudska je logika drugačija … Najradije ću se, dakle, hvaliti svojim slabostima, da se nastani u meni snaga Kristova … Jer kad sam slab, onda sam jak (2.č.). Možda nam je teško shvatiti Pavla! Pavao je ipak jako dobro znao što govori … Ni Isusa nisu shvatili ni prihvatili … Slušali su ga i gledali njegova djela. Preneraženi su govorili: Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? (ev.). Usprkos svemu – nevjera … I sablažnjavahu se o njega (ev.). Onemogućili su na taj način Isusa da čini čudesa … Isus je uvjetovao mnoga svoja čudesa vjerom. Evanđelista je konstatirao: I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi ondje nekoliko nemoćnika, stavivši ruke na njih(ev.). Mnogi su bili svjedoci kako mu je silna mudrost dana i kakva se silna djela događaju po njegovim rukama. Sve ih to nije okrenulo k njemu niti ih potaklo da mu povjeruju. Naprotiv: Sablažnjavahu se o njega (ev.). Ponavlja se to i danas. Ljudi ne prihvaćaju Isusove ocjene i procjene probleme zla i grijeha. Niti se zalažu za Isusova rješenja. Time kao da ga onemogućuju u borbi protiv zla … Mi nemojmo tako! Molimo ga neka nas obasja, da ga razumijemo. I da ga prihvatimo. Da uzvjerujemo tako, da se iz te vjere rodi nada, koja će se sva stopiti u ljubav. — AMEN.