I u ovoj emisiji nastavljamo predstavljati nauk sv. Male Terezije, i govorit ćemo o izvorima njezinog „malog puta“.
Postavljeno je pitanje: gdje je Terezija otkrila svoj nauk, a odgovor je uglavnom bio da ga je pronašla u Evanđelju. Također se drži da su je nadahnuli sveti Pavao, sveti Ivan od Križa i drugi duhovni učitelji.
Sigurno je da je Terezija nadahnuta Svetim pismom, posebno Evanđeljem. U Svetom je Pismu otkrila svoj Mali Put; bila je to Riječ Božja koja joj je otkrila beskrajno milosrdnu ljubav Boga i Isusa Krista. Očito je da je čitavo njezino učenje prožeto duhom Evanđelja.
U njezinom nauku postoje i određene točke koje nalikuju učenju drugih svetaca. To je prirodno, jer su svoje misli crpili iz istog izvora, a to je Riječ Božja, i poučavao ih je isti Duh; stoga se sveci izražavaju na identičan ili sličan način. Ova sličnost posebno dolazi do izražaja kada Tereziju uspoređujemo sa svecima Karmela. Prošla je tradicionalnu karmelsku formaciju. Pročitala je barem dijelom riječi svete Terezije od Isusa, a posebno one svetog Ivana od Križa, koji joj je bio najdraži autor; stoga nalazimo u njezinom učenju odjeke nauka ovih učitelja. Terezija je istinska karmelićanka.
Kroz kontakt sa svetim Ivanom od Križa produbila je temelje svojeg “Malog puta”, naime poniznosti, siromaštva duha, odvojenosti od stvorenja, nužnosti pristupa Bogu s čistom vjerom, ljubavlju i pouzdanjem.
Ipak, ono što je pronašla u drugima, nije jednostavno preuzela, već je to premislila na svoj osobni način i uz svjetlost primljenu od Duha Svetoga. „Njezino znanje”, izjavio je Benedikt XV, „Došlo joj je iz tajni koje Bog otkriva djeci”. „Mali Put” koji je živjela i podučavala uistinu je njezin vlastiti nauk, a ne od bilo koga drugoga.
Kad su je jednog dana pitali tko ju je naučio ovom nauku, odgovorila je: “Samo Isus. Niti jedna knjiga, niti jedan teolog to me nije naučio i osjećam u dubini svog srca da posjedujem istinu”.
Njezin Put, prema vlastitom svjedočenju, također je reprodukcija života svete Obitelji kakav su živjeli u Nazaretu. Iako je Evanđelje krajnje suzdržano u vezi s tim životom, moramo s pravom vjerovati da ga nisu obilježavala izvanredna tjelesna umrtvljenja niti briljantna djela kakva se susreću u životima svetaca.
Život Isusa, Marije i Josipa bio je sasvim uobičajen. Sastojalo se samo od dobrog obavljanja svakodnevnih zadataka, u prakticiranju zajedničkih kreposti, savršenog predanja volji i željama Božjim. To je prije svega nadahnjivala velika ljubav. Tako je barem Terezija zamislila. I to je ona vrsta života koju je željela živjeti sama i učiti druge.
Kako je Terezija otkrila svoj mali put duhovnog djetinjstva?
U lipnju 1897. ispričala je povijest o svom otkriću.
Od svog djetinjstva Terezija je željela postati svetica. Ta je želja s godinama rasla i ona joj je težila svojim uobičajenim žarom. No ubrzo je shvatila da su joj, usprkos dobroj volji, napori bili nedovoljni. Utoliko ju je više impresionirao osjećaj vlastite neprimjerenosti jer je svetost, kakva je bila prikazana u životopisima svetaca, izgledala poput vrha visoke planine izgubljene u oblacima i sasvim izvan dosega običnih ljudi.
Međutim, s druge strane, nije se mogla uvjeriti da će Bog nadahnuti ciljeve koje je nemoguće postići. Stoga je pomislila da unatoč svojoj malenosti i dalje može težiti svetosti. Ali kako je to trebalo postići? Nije moguće ništa dodati nečijem rastu. Morala se prihvatiti onakvom kakva je bila i podnositi svoje nesavršenosti. Zatim se prisjetila da u određenim kućama dizalo ili lift zamjenjuju stube i to vrlo učinkovito. Stoga je, u želji da dođe do neba, Terezija počela tražiti neku vrlo ravnu i kratku cestu, novi put, dizalo koje će je podići čak do Boga, jer je bila premalena da bi mogla hodati strmim stubištem savršenstva. Nastavljamo!