Djevojčice! Zapovijedam ti, ustani!

Ispovijedajući svoju vjeru priznajemo i svjedočimo, da je sve, baš sve i vidljivo i nevidljivo proizašlo iz ruke Božje. Bog, on jedini je stvoritelj neba i zemlje … Sve je Bog stvorio iz svoje riječi, svoje moći i svoje dobrote. Kakvo je to stvoreno djelo Božje? Nije sve u Božjem djelu u redu . Postoji fizičko i moralno zlo … To je očito … Zašto je u Božjem djelu, uključujući tu posebno i čovjeka – prisutno zlo? Da li je stvarajući Bog zatajio? Ili učinio pogrešku? Nije li mogao, ili znao stvoriti bolje djelo? Ili je pak netko dobro Božje djelo pokvario? Bog je sve stvorio dobro. Sv. Pismo govoreći o stvaranju izriče: I vidje Bog da je dobro (Post 1,10). I posebno je čovjeka Bog stvorio dobrim. Pače i vrlo dobrim. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro (Post 1,31). Netko je, dakle, pokvario Božje djelo. Netko je u njega umiješao svoje zle prste … Na samom početku … To je učinio Zli, kojega je Isus definirao: On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori (Iv 8, 44). U Adamu i Evi svima je rečeno: I blagoslovi ih Bog i reče: ‘Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite i (Post 1,28). Za sve je Bog stvorio zemlju i njezine darove. Nikome nije uskratio plodove svoga djela … Zašto onda jedni obiluju i preobiluju, a drugi stradaju i gladuju? Zlo je toliko zarazilo čovjeka i odnose među ljudima, da ono ovdje ne će biti nikada potpuno izliječeno. Čovjek je ranjen na samom početku … Ta rana nije zarasla. Ona krvari kroz svu povijest. I danas … Svjedoci smo toga … Ranjeni čovjek ne može sam izliječiti svoje rane. Ipak treba zlo liječiti … Pavao nas poučava kako treba liječiti patnje, oskudice … Aktualna je njegova riječ posebno u ovim teškim vremenima. Čuli smo ga: Braćo, kao što se u svemu odlikujete … , odlikujte se i u darežljivosti. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista. Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego – jednakost. Ovoga časa vaš suvišak za njihovu oskudicu, da jednom bude njihov suvišak za vašu oskudicu (2.č.). Hvala Bogu, što su se našli takvi ljudi koji su u našoj ratnoj oskudici poslušali apostolovu riječ. Da nije toga bilo, bilo bi dosta smrti od gladi … Đavao je podigao revoluciju protiv Boga (da upotrijebimo moderni izričaj). Želio ga je skinuti s njegova mjesta i sam postati Bog. Đavao, nemoćan u svojoj pobuni, upropastio je samoga sebe; grozno upropastio i nepopravljivo upropastio. Oholost, mržnja, zavist, zlo – to mu je postalo kao druga narav. Bez toga on ne može … Kad ne može Boga, želi uništiti Božje djelo. Kad ni to ne može, želi upropastiti …On želi tamom ubiti svjetlost … ; lažju istinu … ; zloćom dobrotu  … ; mržnjom ljubav … ; smrću život … U svojoj pobuni traži pristaše i saveznike među ljudima. I uspješno ih nalazi … Ljudski saveznici Zloga rade na njegovom poslu. Čine isto što i on sam, koliko im to znanje i sile dopuštaju … Ako se ne obrate, sa Zlim će dijeliti sudbinu. A njemu je sudbina u ognjenom jezeru. U proročkom viđenju zapisao je apostol Ivan: A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova … Jezero ognjeno – to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno (Otk 20, 1O.14-15). Ne možemo se pomiriti sa zlom što ga je prouzročio Zli i od Zloga zavedeni, zaraženi i otrovani čovjek … No ima li koga tko bi nas mogao od toga osloboditi? Ima! To je Isus, Sin Božji, koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i ostao čovjekom (Vjerovanje). Isus je došao spasiti upropaštenog čovjeka. Došao je ozdraviti ranjenog … Najprije od grijeha, a zatim i od svakoga drugog zla: tame, laži, oholosti, zavisti, mržnje … Konačno i od same smrti, koja je za čovjeka najveće zlo, najveći neprijatelj. Susreli smo ga, Isusa, u evanđeoskom odlomku kao pobjednika nad smrću. Mrtvu dvanaestogodišnju djevojčicu uhvatio je za ruku i rekao joj: ‘Talita, kum!’ što znači: ‘Djevojčice! Zapovijedam ti, ustani!’ I djevojčica odmah usta i poče hodati (ev.). Naš Isus, On je naime pravo Janje koje oduze grijehe svijeta. Svojom smrću on je uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život (Vazm. predsl.,I). Konačni pobjednik bit će Krist, a ne Zli. Doista, on (Kristi) treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj” bit će obeskrijepljena Smrt (1 Kor 15, 25-26).