Presveto Trojstvo na službu čovjeku
«Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu», kličemo na početku ove emisije na svetkovinu Presvetog Trojstva. Govoriti o Presvetom Trojstvu vrlo je teško jer je to otajstvo nama smrtnicima nedokučivo, o njemu se ne može puno reći, nego nam preostaje klanjanje. Možda će nam za početak dobro doći pripovijest velikog ruskog pisca Lava Tolstoja iz 19. stoljeća o jednom ruskom biskupu. Njegovi su mu suradnici pokazali nedaleki otok i rekli da na njemu žive tri pustinjaka. Pošao on da obiđe i taj dio svoga stada. Kad ih je, dok se iskrcavao iz lađe, ugledao, pomislio je kako su čudni ti divljaci. Pozdravio ih je uljudno, a oni su mu još ljepše odzdravili. Vizitaciju je započeo pitanjem kako mole. Odgovoriše mu: «Reknemo: Ti si trojica, mi smo trojica. Smiluj nam se!» Zamislio se biskup i učinilo mu se da su nepoučeni, a potom je shvatio i da su nepismeni pa ih je poučavao usmeno. Započeo im je govoriti o metodama i školama, pa o litanijama i pjesmama. Oni su ga slušali pomalo zbunjeni. Na odlasku ih je zapitao da li su sve razumjeli i zadovoljan svojim apostolskim radom otplovio je s otoka. Kad odjednom u noći ugleda tri svjetla koja se približavaju lađi. Bila su ona tri pustinjaka koji su ga dozivali hodeći po moru. Rekoše mu: «Oče, sve smo zaboravili… Možete li nam ponoviti vaše molitve?» Biskup je sav zbunjen prizorom jedva promucao: «Djeco moja, nastavite vi samo kao do sada. Vaša molitva raduje Gospodina. Molite i za mene, grješnika!» I oni se vratiše na svoj otok, ostavljajući svijetlu brazdu za sobom. Ova nam pripovijest govori kako je važno ući u odnos s Bogom, a za taj odnos ne treba puno riječi, nego stav malenosti i poniznosti. Pustinjaci su ušli u dinamiku odnosa koja je u Presvetom Trojstvu, oni su nastojali živjeti zajedništvo koje žive osobe Presvetog Trojstva. U odlomku ovonedjeljnog evanđelja Isus nam govori da će poslati Duha Istine koji će od njega uzimati i davati nama. A ono što je Očevo to je i Sinovljevo. Otac daje sve Sinu, a Duh uzima Sinovljevo i daje nama. Iz dinamike odnosa osoba Presvetog Trojstva možemo zaključiti da je Presveto Trojstvo na službu čovjeku, ono nama služi. Iz evanđelja, osobito Ivanovog, možemo iščitati kakvi su odnosi između osoba sv. Trojice: Otac ljubi Sina. Jedinorođenac Sin obznanjuje nam Oca i njegovo je djelo vršiti volju Očevu. Otac radi pa i Sin radi. Što Otac čini, to čini i Sin. Sin od sebe ne može činiti ništa doli što vidi da čini Otac. Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Otac uskrisuje mrtve i oživljava, a tako i Sin oživljava koje hoće. Sin ne traži svoje volje, nego volju onoga koji ga posla. Otac koji je poslao Sina sam za njega svjedoči. Isus je došao k nama u ime Oca svoga. Volja Oca nebeskog je da tko god vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni. Ljude k Isusu privlači Otac. Tko čuje od Oca i pouči se dolazi k Isusu. Isusov nauk nije njegov, nego Oca koji ga posla. Isus govori što vidi kod Oca. Isusa slavi Otac i Isus slavi Oca. Sin pokazuje djela Očeva. U njemu je Otac i on je u Ocu. Njegove molitve Otac uslišava i vazda ga uslišava. K Ocu ne možemo doći osim po Isusu. Tko je vidio Isusa vidio je i Oca. Duha Branitelja, Duha koji proizlazi iz Oca i Sina, poslat će Otac i on će nas poučavati. On će Isusa proslavljati tako što će od njegovog uzimati i navješćivati nama ljudima. Sve ovo rečeno o odnosima između osoba Presvetog Trojstva poziva nas na ljubav i služenje. Na ljubav i služenje Bogu i bližnjima. Bog služi, a nas je čak nazvao prijateljima jer nam je priopćio sve što je čuo od Oca svoga. Ne zove nas slugama zato što sluga ne zna što radi njegov gospodar, nego nas zove prijateljima jer s nama želi dijeliti svoju intimu, svoj odnos kojega poznaje u Trojstvu. Bog se snizuje, a mi?
