Glas iz Karmela

U ČEMU SE SASTOJI PUT DUHOVNOG DIJETENSTVA?

Danas je blagdan Majke Božje Karmelske ili Škapularske pa svim članovima Škapularske bratovštine i svim štovateljima Gospe Karmelske čestitamo blagdan i stavljamo ih po njezinu zaštitu.

I sv. Mala Terezija bila je velika Marijina štovateljica i nasljedovateljica koja je učila od Marije kako biti poslušno dijete Nebeskog Oca, iz tog se odnosa i rodio njezin put duhovnog djetinjstva.

U čemu se sastoji put duhovnog djetinjstva Terezija je to u dva različita navrata u potpunosti objasnila. Jednog dana, majka Agneza pitala ju je koja je točna priroda Puta koji je željela podučavati duše nakon svoje smrti. Ona je odgovorila: “To je put duhovnog djetinjstva, put povjerenja i predanja Bogu. Želim ih naučiti onim malim sredstvima koja su se za mene pokazala tako savršeno uspješnima. Želim im reći da postoji samo jedna stvar za ovdje dolje: baciti Isusu pod noge cvijeće malih žrtava, pridobiti Ga svojim milovanjima. To je način na koji sam se odnosila prema Njemu i zato ću dobiti tako dobru dobrodošlicu“.

Nekoliko dana kasnije, na pitanje što misli pod tim što je ostala malo dijete, odgovorila je: “To znači da priznajemo svoje ništavilo; da sve očekujemo od dobrog Gospodina, kao što dijete očekuje sve od svog oca; to znači ne brinuti se ni o čemu, ne graditi na bogatstvu; to znači ostati malen, tražiti samo skupljati cvijeće, cvijeće žrtve i ponuditi ga dobrom Gospodinu na njegovo zadovoljstvo. Također znači ne pripisivati sebi kreposti koje prakticiramo, ne vjerovati da smo sposobni za bilo što, već priznati da je dobri Gospodin stavio to blago u ruku svog malog djeteta da ga može koristiti kad mu zatreba, ali ono uvijek ostaje Božje. Konačno, to znači da se ne smijemo obeshrabriti zbog svojih mana, jer djeca često padaju.

U ova dva teksta izražene su sve temeljne karakteristike djetinjstva.

Prvo je MALENOST ILI PONIZNOST, koja priznaje svoje ništavilo i ništa sebi ne pripisuje. Malo dijete je prirodno slabo i nemoćno. Svojim snagama ne može učiniti ništa. O svemu ovisi o ocu i majci. Jedva može staviti jedno stopalo prije drugog ili, ako se želi popeti stepenicama, nije u stanju podići nogu ili napraviti prvi korak. On to prepoznaje i uvažava.

Nadalje, to je SIROMAŠTVO. Dijete ne posjeduje ništa. Ima samo ono što mu je dano. U svemu ovisi o roditeljima.

Zatim, tu je PREDANJE. Dijete poznaje oca i majku. Ako nema ništa, zna da su roditelji tu da mu pomognu, nahrane ga, daju mu sve što je potrebno da bi mogao postojati i djelovati; stoga, on ne propušta pribjeći njima i ni zbog čega nije zabrinut.

Tu je i LJUBAV. Koliko god dijete bilo malo i siromašno, već jedno posjeduje na šarmantan način, a to je ljubav. Ima srce vrlo živo i vrlo nježno. Majku i oca grli jer ih ljubi. Njima se PREDAJE.

Konačno, dijete je JEDNOSTAVNO. Sve je u njemu jednostavno; njegove misli kao i njegove riječi; njegova djela također. Mali je sposoban samo za sitnice.

To su, dakle, osobine djetinjstva koje je Terezija pretočila u nadnaravni poredak. Karakteriziraju njezin način djetinjstva, a to trebamo reproducirati u našim odnosima s Bogom. Papa Pio XI je to potvrdio, rekavši da se duhovno djetinjstvo sastoji “u osjećaju i djelovanju pod poticajem kreposti, kao što dijete osjeća i djeluje po prirodi” (Homilija na misi kanonizacije).

Međutim, sve osobine koje smo spomenuli nisu jednako svojstvene “Malom Putu”. Stoga, kad nas pitaju koje od ovih kreposti označavaju bitnu karakteristiku Malog Puta, moramo odgovoriti: s jedne strane, poniznost, duhovno siromaštvo i povjerenje njegove su temeljne karakteristike; s druge strane, ljubav je njegova duša. Ipak, ono što je uistinu prevladavajuće na njezinom putu je pouzdanje, pouzdanje koje je neustrašivo, bezgranično i nepokolebljivo. Zbog toga se Terezijin put čini jedinstvenim u povijesti duhovnosti.

To je i sama izjavila. Nakon što je rekla da je njezin “put” bio duhovno djetinjstvo, dodala je da je to na poseban način “put pouzdanja i predanja”. To je tumačenje koje su dale njezine sestre.