Otvori im pamet da razumiju pisma

Isusova patnja, njegova muka i smrt govori da se Isus solidarizirao s nama ljudima u našoj patnji … Što to znači solidarizirati se? To znači s nekim podijeliti njegovu sudbinu koja je teška … Isus je prihvatio naše jade i muku. I samu je smrt prihvatio da bi se solidarizirao s nama … Solidarizirao se ne zato, da bi u konačnici naša sudbina bila i njegova sudbina, već da bi učinio divni preokret: da bi njegov božanski život bila naša vječna svojina, On je prihvatio našu patnju …, i našu smrt, da bi mi ušli u njegovo uskrsnuće i njegov život … Da bi se to ostvarilo – što je učinio Isus? I što se mora učiniti u nama i s nama? Muka, smrt i uskrsnuće – s Isusove strane … Suobličiti se Isusovoj muci i smrti, da bi se ušlo u Isusovo uskrsnuće i njegov vječni život, vječnu slavu … Primjer nam je prva kršćanska zajednica … , koja  a)   vjeruje u Isusovo uskrsnuće … , b) živi iz vjere u Isusovo uskrsnuće … , c)svjedoči Isusovu uskrsnuće … Ovo je troje bilo povezano u životu prve kršćanske zajednice. To mora biti povezano i s našim životom. To se i u nama mora ostvarivati … Tko ne vjeruje u Isusovo uskrsnuće, taj ne može biti svjedok Isusova uskrsnuća … Da nije vjerovao u Isusovo uskrsnuće, da nije živio iz vjere u Isusovo uskrsnuće, sv. Petar ne bi mogao svjedočeći za Isusa reći: No Bog ga uskrisi od mrtvih čemu smo mi svjedoci (1. č.). Židovi stavljeni u situaciju, da izaberu Isusa ili Barabu biraju ovoga drugoga … Učinili su strašan izbor. Sv. Petar im stavlja pred oči svu strahotu takvog izbora: Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste! (1.č.). Svaki je čovjek i svaki je naraštaj stavljen pred sličan izbor: ili Isus ili nešto drugo. Istina, načelno bi možda netko mogao postaviti tri mogućnosti izbora: a) izabrati Isusa … , b) izabrati ono drugo mjesto Isusa … , c) htjeti imati Isusa i ono drugo zajedno … No jedno i drugo zajedno se ne može imati. O tom je jasno rekao Isus: Ne možete služiti dvojici gospodara i Tko nije sa mnom protiv mene je. To uči i naša narodna mudrost u poslovici: Ne može se sjediti na dva stolca … Pravi je zato izbor moguć samo između Isusa i onoga drugoga: Ili Isus ili Baraba. Nikako se ne može imati i Isusa i Barabu. To se dvoje isključuje … A i Pilati, koji nas stavljaju pred izbor, posebno i sam Isus, to ne dozvoljavaju … Kakav je izbor današnjeg čovjeka … ? Ne bira li mnogi današnji čovjek Barabu mjesto Isusa? Mnogima Isus smeta i zato nije poželjan … Možda ima još više onih koji bi htjeli imati zajedno i Isusa i Barabu, koji bi, htjeli spojiti ono što se ne može spojiti: služiti Bogu i Mamoni, služiti dvojici gospodara, paliti – kako netko duhovito reče – svijeću sv. Jurju i Zmaju … Nije li i naš osobni izbor katkada takav makar u malom, da je i nama upravljena riječ sv. Petra apostola: Pokajte se dakle i obratite, da se izbrišu grijesi vaši (1.č.). A naš izbor, jasno, trebao bi uvijek biti samo Isus … Krist se solidarizirao s nama … U toj solidarnosti on je postao naš pomiritelj s Bogom … Da bi došlo do pomirenja između dviju strana, obje strane moraju učiniti svoj korak … Isus je svoje učinio … On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta (2.). Trebamo učiniti i mi svoj korak. U čemu se to sastoji? U tom, da čuvamo, tj. vršimo njegove zapovijedi. Čuli smo sv. Ivana u drugom čitanju: Tko veli: Poznajem ga – a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine (2. č.). Mi smo čuli za Isusa i njegovo uskrsnuće. Do nas je doprlo svjedočanstvo apostola, koji su vidjeli Uskrsnuloga … Da nam ipak možda sumnje ne obuzimaju srce, kao ono apostole na početku … (ev.). Isus je protumačio apostolima: Treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano (ev.). I to se sve zaista ispunilo do posljednjega slovca … Mora se zato ispuniti i sve ono, što je zapisano u čitavom Evanđelju. I ove riječi: Ne bojte se! Ja sam pobijedio svijet! (Iv 16,33) Gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj (Iv 12,26). Tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima (Mt 10,33). Kada je ono Isus rekao zaplakanoj Marti iz Betanije … : ‘Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će’, nadodao je: ‘Vjeruješ li ovo?’ – Marta mu je odgovorila: ‘Da, Gospodine! Ja vjerujem, da si ti Krist, Sin Božji” (Iv 11,25 sl.). I nama Isus govori za riječi sv. Evanđelja isto: ‘Vjeruješ li ovo?’ I naš odgovor neka budu Martine riječi: ‘Da, Gospodine! Ja vjerujem, da si ti Krist, Sin Božji. Isuse, daj da bi to bile riječi ne samo našega jezika, već i čitavog našeg bića. — Amen.