Cvjetnica 2021.

Primičemo se vrhuncu crkvene godine, vrhuncu slavljenja Isusovog spasenjeskog otajstva. Vrhunac tog spasenjskog otajstva je Isusovo vazmeno otajstvo. Isusovo vazmeno otajstvo je otajstvo muke smrti, ukopa, uskrsnuća i uzašašća na nebo. Zaključak mu je poslanje Duha Svetoga. Današnja Cvjetna nedjelja je uvod u to otajstvo. Današnja nedjelja stavlja pred nas dvije stvari:svečani Isusov ulazak u Jeruzalem, i navještaj Isusov muke. Spomen Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem nekoliko dana prije muke je procesija s cvjetnim grančicama, koja prethodi glavnoj misi dana. Zapisano je o tom u evanđelju, u odlomku koji se čita prije same procesije. Mjesto da vam to ja opisujem, neka nam progovori evanđelista sv. Ivan (Iv 12, 12-16): „Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, uze palmine grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: »Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov.« A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu! To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše.“ Slušajući ove riječi čovjek bi mogao pomisliti, da su Židovi u Isusu iz Nazareta prepoznali obećanog Mesiju – Spasitelja i da će ga kao takvog prihvatiti. To se nije dogodilo. Značenje je toga događaja bilo sasvim drugačije. Bio je to zapravo uvod u dane koji će naskoro slijediti – u muku i smrt. Očevidac evanđelista Ivan je napisao, da toga nisu odmah razumjeli ni sami Isusovi učenici. Čudan je, promjenjiv je, nestalan je, nepouzdan je, prevrtljiv je – taj narod, kojega će evanđelisti u događajima Velikog petka nazvati ‘svjetinom’ . Svjetina je tako podložna, da drugi njome manipuliraju – obično na zlo. Vjekovno iskustvo pokazuje, da je zaista mnogo lakše ljude navoditi na zlo, nego ih obraćati k dobrome. I u Domovinskom ratu je prethodilo veliko manipuliranje narodom-svjetinom. Bili su to ‘mitinzi’ … Sigurno je u onom narodu, koji je zanosno vikao Isusu prigodom svečanog ulaska u Jeruzalem: Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi i ime Gospodnje! bilo onih, koji su kao ‘svjetina’ na Veliki petak vikali pred Pilatovom sudnicom: Raspni ga! (Mt 15, 13 sl.). Čuvaj nas, Bože, da budemo pogodan materijal, kojim bi drugi mogli manipulirati … U misnim čitanjima središnji je dio povijest muke Isusove iz pera sv. Marka evanđelista, poglavlje 14. i 15. To su podulji odlomci i ne možemo ih sada pročitati. Preporučam, da si ih sami pročitamo … Kažimo nešto o tjednu u koji ulazimo … Ovaj tjedan je Veliki ili Sveti tjedan. Tako ga nazivamo, jer u njemu slavimo spomen najvećih najsvetijih tajni našeg spasenja. Veliki četvrtak.. . Spomendan je to Isusove zadnje večere, koja nas podsjeća na velike Isusove darove: na ustanovu sv. mise, sv. pričesti i svećeništva Novoga Saveza. Toga se dana u večernjim satima slavi samo jedna sv. misa. Svaka je misa spomen-čin Isusove posljednje večere, no sv. misa na Veliki četvrtak još je posebno spomen godišnjice zadnje večere. Ako ikada tokom godine, to bismo upravo na Veliki četvrtak trebali primiti svetu pričest. Veliki petak je spomen-dan Isusove muke i smrti na križu. Isusova je smrt najpotresniji događaj čitave povijesti. To je najveće očitovanje Božje ljubavi prema čovjeku. Učenik Ivan piše: Budući da je ljubio svoje, one u svijetu. Do kraja ih je ljubio (Iv 13, 1). Apostol Pavao nas poučava da je ta ljubav do kraja, bila smrt na križu: Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu (Fil 2,8). Apostol nas Petar upozorava: Niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, nevinoga i neokaljano ga Jaganjca (1 Pt 18, 19 ). Dok bude svijeta bit će istinita Isusova riječ: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje (Iv 15, 13). Na Veliki petak ne slavi se Euharistija, već se vrše obredi u čast muke Gospodnje u popodnevnim satima. Središnji dio obreda je klanjanje svetom križu. U svetom obredu čut ćemo riječi: Evo drvo Križa, na kom Spas je svijeta visio. Dođite, poklonimo se. Tvome se križu klanjamo, Gospodine, te hvalimo i slavimo sveto uskrsnuće tvoje, jer evo: drveta radi nastade radost u cijelom svijetu. (Vel. petak, Klanjanje sv. križu). Velika subota … Toga se dana spominjemo kako je Isusovo mrtvo tijelo počivalo u robu, gdje je čekalo uskrsnuće. Običaj je, da se u crkvama postavi ‘Božji grob’ i okiti ga se cvijećem. Dolazimo radi toga dana na poklon Isusu k ‘Božjem grobu’. Povedite sa sobom djecu, i onu malu. Pričajte im o Božjoj ljubavi, koja nam se najviše očitovala u Isusovoj muci i smrti. Djeca će rado slušati i dugo pamtiti. Obredi vazmenog bdijenja na Veliku subotu počinju o sumraku ili, negdje, i kasnije navečer.