Bog je tako ljubio svijet
Ozbiljno korizmeno vrijeme poziva nas na ozbiljno korizmeno razmišljanje. Kad Bog govori, čovjek mora ozbiljno slušati … Znamo da je Izrael sklopio savez s Jahvom … Sa strane Izraela taj je savez bio isprepleten vjerom i nevjerom. Vjernost je uvijek značila blagoslov, nevjera prokletstvo … O jednoj takvoj nevjeri i prokletstvu progovorilo nam je prvo misno čitanje. Nabukodonosor, kralj babilonski bio je bič Božji … Taj je bič bio bolan: spaljen Dom Božji (hram), razoren Jeruzalem, narod odvedenu babilonsko sužanjstvo … U bijedi sužanjstva Izrael shvaća svoju nevjeru i opačinu. On uviđa, da je spas samo u vjernosti Savezu. Zato se prožet poniznim kajanjem vraća k Bogu … Bog poput najboljeg oca sve zaboravlja, oprašta nevjeru i izvodi iz sužanjstva. Kako je Nabukonosor poslužio kao bič Božji, tako je Kir poslužio kao Božji osloboditelj … I mi smo u savezu s Bogom: i kao narod i kao pojedinci. Ušli smo u taj savez po Isusu Kristu svetim krštenjem. Krštenje je zaista ulazak u savez. Taj savez za nas znači: Jahve je naš Bog … Isus je Božji Sin i naš spasitelj … Krštenjem smo potpuno prihvatili Isusa kao Boga i Spasitelja … Potpuno smo prihvatili i Isusovo Evanđelje … Kako se prema svemu tome odnosimo? Nismo li se odmetnuli od Boga i oskvrnuli svoj krsni savez? Nevjera savezu i danas donosi prokletstvo … Ne osjeća li se to prokletstvo i u našim vremenima? Što je drugo nego prokletstvo nemir koji je svuda posijan i koji teško opterećuje … ? Zar nisu prokletstvo i prijetnje koje vise nad čovječanstvom i straše? Zar nije prokletstvo i ova kriza i vrenje u društvu za koje ne znamo kako će još dugo trajati i rasti? Dok jedni u svijetu doslovno umiru od gladi, drugi donose zakone o manjoj proizvodnji hrane da ona ne bi pojeftinila … Sve ono što je protiv Boga, okreće se i protiv čovjeka. Nitko nije tako za čovjeka kao Bog … Zato je spasenje samo u Bogu i povratku k njemu. To je stara i vječno nova istina. Nema druge istine, koja bi bila kadra da nas izvuče iz krize, oslobodi prijetnji i donese mir … Što učiniti? — Vratiti se k Bogu svim srcem svojim … , reći mu s poniznom iskrenošću: Ne ćemo se više odmetnuti od tebe … Sa zaplakanim Izraelcima na obalama rijeka babilonskih i mi ponavljamo: Nek se osuši desnica moja (. . .) ako tebe zaboravim! … Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada (Pripj. ps.). Kako nas snažnim riječima podsjeća na taj savez s Bogom u kojega smo ušli krštenjem po Kristu apostol Pavao u drugom čitanju! On nam u središte svega stavlja Krista. Naglašava da je taj savez s Bogom savez ljubavi, ljubavi Božje, ne naše. Bog nas uzljubi ljubavlju velikom … Radi te svoje ljubavi Bog je prema nama bogat milosrđem … Sve je to s Božje strane milost i dar … Mi se tu nemamo čime hvastati … Tu bi zato svako hvastanje bila ohola laž … Božja ljubav, Božja milost, Božji dar – to bi nas trebalo, nas jadne i nemoćne siromahe, potaknuti na spremnost primiti te Božje darove bez kojih nam, znajmo to dobro, nema sreće ni ovdje ni u vječnosti… Širom se zato otvorimo daru kojeg nam Bog daje … Ako se zatvorimo pred Božjim darom nikako ga ne ćemo primiti. Bog nam ne će silom dati dara, jer poštuje našu slobodu, koja sačinjava srž našega bića … Nema ljubavi na silu i nema dara na silu. Ono što je Isus rekao o Božjoj ljubavi, o Sinu koga je Otac poslao na svijet da se svijet spasi a ne osudi, o tome da je nevjera u Sina Božjega osuda i prokletstvo … – zapisao nam je sv. Ivan u evanđeoskom odlomku … Bog je tako ljubio svijet taje dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen … A ovo je taj sud: svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu nego svjetlost, jer im djela bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti … (Iv 3, 16-20). Riječ je Isusova! Amen!