Zakon Božji u srcu

Prvo čitanje današnje mise progovorilo nam je o jednom tako znamenitom događaju na putovanju Izraelaca iz egipatskog ropstva u slobodu obećane zemlje, koji je obilježio svu kasniju Izraelovu povijest. To je bio najpresudniji događaj svega putovanja: susret s Bogom otaca u kojem je Bog dao svom narodu deset svojih zapovijedi nakon čega je slijedilo sklapanje Saveza…  Izraelci su bili na putovanju. Bog ih je potaknuo da pođu na daleki put, koji ih je vodio iz ropstva u slobodu. Bog im je bio prisutan na tom putovanju. On ih je štitio i vodio … Bog ih je želio usmjeriti pravim putem i zaštititi od lutanja. Želio ih je sretno dovesti u zemlju, koju im je obećao. Bilo je to teško i mučno putovanje, koje je ipak na koncu bilo okrunjena životom u slobodi. Život je svakog čovjeka i svakog naroda putovanje. Putovati mora onaj, koji nije tamo gdje bi želio biti i trebao biti. Da bi se svrhovita i sigurno moglo putovati, potrebno je imati i znati put. Na putu su potrebni prometni znakovi i propisi. Na životnom čovjekovom putovanju posebni prometni znakovi i propisi su Božje zapovijedi. Izvan Božjih zapovijedi su bespuća i lutanja. Isus nas je jasno poučio o tom. Mladiću, koji ga je upitao: Učitelju, koje mi je dobro činiti da ima život vječni”, Isus je odgovorio: Ako hoćeš ući u život, čuvaj zapovijedi. Da ne bi bilo nikakve sumnje, mladić ga je dalje upitao: Koje? A Isus reče: ‘Ne ubij, ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe! A za one hrabrije i velikodušnije:“Prodaj sve što imaš i slijedi me!“ Isus je svojim riječima dao božanski autoritet: Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni (Iv 14, 6). On je svjetlo na putu: Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom ne će hoditi u tami, nego će imati svjetlost života (Iv 8, 12). Prometni znakovi i propisu su tu da bi štitili i pomagali, a ne da bi mučili i otežavati putovanje … Istina je, da su oni ponekad prekršiteljima teški, ali su blagoslov i zaštita poštenim putnicima. Reče psalmist: Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onoga koji čuva Savez njegov i propise! (Ps 25,10). Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju (Ps 119,165). Savršen je Zakon Gospodnji: dušu krijepi … , neuka uči … , srce sladi … , oči prosvjetljuje (Ps 19,8 sl.). Mnogi bi ljudi htjeli imati Boga po svojoj grješnoj mjeri … Ljudi nisu načinili Boga i ne mogu ga prepravljati prema svojim prohtjevima. Naš Bog je ono što je on po sebi i u sebi. Isto vrijedi i za Sina Božjega. Židovi i Grci su htjeli drugačijega Isusa nego li je onaj kojega je propovijedao Pavao. Isus kojega je Pavao propovijedao je onaj i onakav kakav se on sam očitovao. Čovjek mora imati stanoviti raspoloženje duše, da bi prihvatio onakvoga Boga kakav se sam objavio, i onakvoga Isusa kakav se on sam očitovao. Ljudi su toliko puta htjeli zabaciti ono Božje, kao nešto što ne priliči današnjem, suvremenom čovjeku. Htjeli su moderni, novi poredak bez Boga i njegovog Zakona, koji bi oslobodio i usrećio čovjeka bez Boga. Takav je bio Hitler i Staljin, da spomenemo samo ovu dvojicu među najgorima. Kakav je bio i što je donio svijetu taj njihov novi poredak, to su ljudi dobro zapamtili i pamtit će to povijest dok je god bude. U svoj glasovitoj propovijedi 31. listopada 1943. pred zagrebačkom katedralom u kojoj je osudio nacistički i komunistički poredak, nadbiskup A. Stepinac je rekao i ovo: Vidim konačno upit vas tisuća, koji ovdje slušate, a kakav onda poredak zastupa Katolička Crkva, kada se danas cijeli svijet bori za novi poredak? Mi, osuđujući sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve paleže mirnih sela, sva zatiranje sirotinjskih žuljeva, mi žaleći nevolje i boli sviju, koji danas nepravedno pate, odgovaramo ovako: Crkva je za onaj poredak koji je toliko star, koliko i deset zapovjedi Božjih. Mi smo za poredak koji je napisan ne na raspadljivom papiru, nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovjedi Božjih. (A. Stepinac, Propovijedi … 1941- 1946, Postulatura, Zgb. 1996, str. 179-180). Bilo je ljudi, i danas ih ima, koji bi htjeli zaobići Boga, Božji Zakon i Isusa Spasitelja. Sveti Pavao ih je susretao u svojem propovijedanju među Židovima i Grcima. Jednima je Isus bio sablazan, drugima ludost. Svima pak spašenicima on je Krist, Božja sila i Božja mudrost (usp. 1 Kor 1,23). Stoji i stajat će Apostolova riječ: Jer ludo Božje mudrije je od ljudi, i slabo Božje jače je od ljudi! (2.č.). Bilo je ljudi koji su iskorištavali Boga za svoje interese. Bilo ih je i u Isusovo vrijeme. Isus je takve oštro osuđivao, kako to vidimo i u današnjem evanđeoskom odlomku. On je revnovao za čast Božju i Zakon Božji. To je zalog sreće i blagoslova na ovom svijetu i vječnog spasenja nakon smrti. Svojim neprijateljima u znak da smije postupati kako je postupao, prorekao je svoje uskrsnuće … Sve nas ovo potiče, da budemo potpuno uz Boga svojega i Zakon njegov, uz Isusa svoga i svaku riječ njegovu. To se itekako isplati. Amen. /vlč. Matija Burja/