Obratite se i vjerujte evanđelju

Isus nas danas poziva: Obratit se i vjerujete Evanđelju! Nema obraćenja bez kajanja … Srce koje se obrati lako će povjerovati Evanđelju i na sigurnom je putu k spasenju. U današnjem evanđelju gledamo Isusa na početku njegovog javnom djelovanja. Čuli smo njegovu prvu riječ kako nam ju je zapisao sv. Marko evanđelist. Ona je kao tema svega što će slijediti kasnije: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujete Evanđelju! (ev.). Bog je stvorio čovjeka za zajedništvo života sa sobom. Bog poziva čovjeka da uđe u to zajedništvo s njim. Bog se toga zajedništva ne želi odreći usprkos svih čovjekovih grijeha i nevjera. Bog je sama svetost … K njemu i s njim ne može ništa grješna … A čovjek je grješnik. .. Grješan je već po rođenju. Prijestupom praoca grijeh je ušao u svijet i nastanjenje u svakom Adamovom potomku, izuzev jedino Blaženu Djevicu Mariju … Grješan je i osobnom krivnjom. To znade svaki od nas po svom grješnom iskustvu …. Zato će odgovor na Božji poziv zajedništva i suživota zahtijevati od čovjeka u samom polazištu obraćenje, a zatim za cijelog života – stav kajanja … Obratiti se, to znači tražiti Jahvu … , tražiti njegovo lice … , poniziti se pred njim … , srcem prionuti uz njega. To drugim riječima znači odvraćati se od onoga što je zlo i okretati se prema Bogu. U tome je bit obraćenja: ono uključuje promjenu ponašanja, novo usmjerenje cjelokupnog ponašanja. Divan je primjer obraćenja kralj David. U susretu s prorokom Natanom on priznaje svoj grijeh … On se kaje, čini pokoru i prihvaća Božju kaznu … Potresno je to David izrazio u Pslamu 51, koji počinje riječima: Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje. Samo će takvo raspoloženje privoljeti Boga da se smiluje, da iskaže naklonost i odvrati svoju srdžbu. Samo istinsko obraćenje može donijeti spas. Nije nikako dovoljno samo to, da odmetnuli sinovi jadikuju i kaju se priznavajući svoje grijehe; oni moraju promijeniti svoje ponašanje. U tom smislu govori Ezekijel: Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umre! (Iz 18, 13 sl.). Srž je propovijedanja zadnjeg i najvećeg među prorocima, Ivana Krstitelja to isto, naime obraćenje. – Njegova je poruka zgusnuta u jednoj rečenici: Obratite se jer je blizu kraljevstvo nebesko (Mt 3, 2). Isus je najveći prorok obraćenja. On ne propovijeda samo obraćenje. On i oprašta grijehe … Kao uvjet ovoga Isus traži preokret srca, kojim se postaje kao malo dijete. On uči da je potrebno najprije tražiti kraljevstvo Božje i njegovu pravednost. To znači usmjeriti život prema riječi Božjoj. Iz takvog raspoloženja proizići će vapaj: Bože, smiluj se meni grješniku! Inicijativa i ono glavno uvijek je na Božjoj strani: pastir ide u potragu za izgubljenom ovcom … Ali Božjem pozivu mora odgovoriti i čovjekov odaziv. Divno je to izražena u prispodobi o rasipnom sinu … Tko se oglušuje do zadnjega, propast će kao neplodna smokva (Lk 13,6). Za one koji se odazivaju zapisana je: Tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grješnika koji se obrati nego zbog devedeset devet pravednika kojima ne treba obraćenja (Lk 15, 7). Isus je već za zemaljskog života slao apostole propovijedati obraćene i naviještati Radosnu vijest o Kraljevstvu (Mk 6, 12). Poslije svog uskrsnuća ponovno im je dao to poslanje … Danas se to naviješta nama. Blago nama ako zaista cijelim bićem poslušamo i prihvatimo Isusovu riječ: Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju! /vlč. M. Burja/