Govori, sluga tvoj sluša

Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!… – rekao je dječak Samuel kada je saznao da je Gospodin onaj čiji glas čuje … I nama želi Bog govoriti … Da bismo ga mogli čuti i poslušati trebamo imati čisto srce. Zato iskreno, ponizno i raskajano molimo Boga za oproštenje svojih grijeha i nakon toga zavapimo sa Samuelom: Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša! Današnjem našem razmišljanju mogli bismo dati naslov: SLUŠA TI BOŽJI POZIV I NA NJ DATI SVOJ ODGOVOR … Divno nam je o toj temi progovorilo današnje prvo misna čitanje. Bog je imao poseban naum s dječakom Samuelom i zato gaje zvao. Zvao gaje na čudesan način … Kad je Samuel upoznao, da ga Bog zove, s najvećom je spremnošću odgovorio: Govori, sluga tvoj sluša (1.č.)! To nije bila tek prazna riječ. Samuel … nije pustio da ijedna od njegovih (Božjih) riječi padne na zemlju (l.č.). Čitav Samuelov život bio je ispunjavanje riječi Psalmiste: Evo, dolazim Gospodine, vršiti volju tvoju! I odlomak evanđelja na svoj nam način razrađuje tu misao. Kada su dvojica učenika Ivana Krstitelja čula svjedočanstvo svoga učitelja o Isusu: Evo Jaganjca Božjega … (ev.), pođoše za Isusom. Htjeli su se s Isusom susresti oči u oči. Htjeli su s oj im razgovarati i zato ga pitaju: Učitelju, gdje stanuješ? (ev.). Isus ih je pozvao. Oni su se odazvali i onaj su dan ostali kod Isusa. Nakon toga je jedan od njih doveo k Isusa i svoga brata Šimuna … Andrija i Šimun više ne ostavljaju Isusa. Postaju mu učenici, sljedbenici, najvjerniji prijatelji … Bog upućuje svoj poziv svakom čovjeku. No ne upućuje ga svakome čudesno kao Samuelu … Ne upućuje ga svakome neposredno kao Andriji i Šimunu. Znamo to dobro iz svog vlastitog iskustva. Ali on upućuje na neki način poziv svakome čovjeku … I tebi i meni … Na neki način sav je naš život neprestani Božji poziv. Da li ćemo čuti i uočiti taj poziv – to ovisi o našem raspoloženju, o unutrašnjem stavu naše duše. Čovjek mora u duši biti spreman čuti i poslušati Božji glas. Tek tada će moći sa Samuelom reći svome Bogu: Govori, sluga tvoj sluša (1.č.). Čovjek može gledati izvana i iznutra … , u duši … Čovjek može gledati i dušom. – Čovjek može uhom slušati materijalne glasove. Dušom se sluša unutarnji, Božji glas … Gledanje dušom i slušanje dušom važnije je nego gledati okom i slušati uhom. Zato je gore biti slijep u duši nego slijep na očima. I bolje je biti gluh na ušima nego u duši … Božje svjetlo i Božji glas može se čuti i vidjeti samo dušom … Bog poziva svakog čovjeka. Bog poziva kao prijatelj. On poziva čovjeka u zajedništvo života sa sobom … Samuelova riječ na Božji poziv: Govori, sluga tvoj sluša (l.č.) – mora biti i naš stav. Ti, Bože, govori, a ja ću slušati, a ne: ja ću govoriti, a ti, Bože, trebaš slušati … Sluga tvoj sluša … Kraj onoga koji ne želi slušati niti čuti može zvoniti riječ poziva ne znam kako snažno i on je ne će čuti. Ne će čuti, jer ne želi čuti … Govori, sluga tvoj sluša … Samuel nije pustio, da ijedna od njegovih (Gospodinovih!) riječi padne na zemlju (l.č.). A ja? Koliko tvojih riječi, Bože moj, koje si želio spustiti u moje srce, pade na zemlju … Čuti i onda poslušati … Poslušati i onda vjerno slijediti. Kako ono Andrija o kojemu govori evanđelje. Ne slijediti sam, već i druge dovesti k Isusu da ga slijede … Da, Bog upućuje poziv svakom čovjeku … Ne čudesno kao Samuelu, ali zaista upućuje … Govori i upućuje svoj poziv po svojoj riječi u Sv. pismu … Govori i upućuje svoj poziv po svojoj Crkvi … Govori i upućuje svoj poziv po Sv. Ocu Papi, po biskupima, po svećenicima … Govori i upućuje svoj poziv po onom unutarnjem nadahnuću savjesti … Sv. Luka je zapisao ovu zgodu o Isusu: Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: ‘Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!’ On odgovori: ‘Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!’ (Lk 11,27-28). AMEN.