Prisutnost od koje živi duša

Još su nam uvijek puna usta Božića i božićnih događaja. Još je uvijek svečano božićno raspoloženje. Još uvijek se čuje: Sretan Božić. Još uvijek odjekuju divne i duši našeg naroda tako drage božićne pjesme … O, taj divni božićni događaj i ugođaj … O, to divno Otajstvo Božića … O, to divno božićno raspoloženje … Božić – mali Bog u štali, na slami u jaslama … Nakon svega što smo vidjeli i čuli ovih dana, netko bi pomislio: divna i tako draga božićna idila … Može to nekome izgledati kao idila … No to nikako nije samo idila. To je najveće Otajstvo koje se dogodilo na Zemlji … To je velika istina povijesti … To je najveća istina povijesti … To je prisutnost, koja je izvor najveće radosti … Prisutnost od koje živi duša … Prisutnost koja unosi u dušu svjetlo, istinu, radost, dobrotu, ljubav; ukratko – osmišljenje svakog ljudskog života …Tko je to dijete koje nas toliko zaokuplja konkretno za mene? Tko je taj Isus čiji rođendan slavimo? Ovo nije suvišno pitanje … Naprotiv – to je bitno pitanje za moju vjeru. Ovdje se radi o opredjeljenju čitavog života, gdje se sve stavlja na kocku, gdje se sve ulaže, baš sve – i baš zato gdje se sve dobiva ili sve gubi … Naše božićne pjesme pjevaju o tom Djetetu. Sin Boga Oca i Bog sam, s neba na Zemlju siđe k nam … (Djetešce nam se rodi/o) Rodio se Bog i čovjek usred štalice (isto). U jaslicam prostim rodio se Bog, koji s neba siđe radi puka svog … (O, pastiri, čudo novo). Svjedok apostol Ivan je napisao: Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu – da Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama – što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama, da i vi imate zajedništvo s nama (J Iv 1,1-3). Kada je I van sve sažeo, što je čuo, što je očima vidio, rukama opipao, što je iskusio, u što je na temelju svega toga uzvjerovao, napisao je ono što se danas čita u misnom evanđelju: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama: – Da svojim svjetlom obasja našu tamu … Strašna je ta tama … Tama je svud vladala tad, snivao san Betlem je grad … (isto). Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku … (Iz 9,1) Da nas obdari istinom … Laž unesrećuje … Laž je na Zemlju posijao đavao još na početku. Iz njegovih ustiju je čovjek čuo prvu laž. Bilo je to u raju … I povjerovao joj je. I počeo je njegovati to vražje sjeme, koje ubija istinu i koje zato unesrećuje. Laž može biti samo prividno korisna … Riječ tijelom postade i nastani se među nama: – Da donese nepravednom svijetu pravednost Božju. Jadna je pravda i pravednost ljudska … Ona je počinila i neprestano počinja tolike nepravde; grozne nepravde. – Da svijet obdari dobrotom …- Da nas oslobodi mržnje i obdari ljubavlju … – Da nas oslobodi smrti i obdari životom. Vječno sretnim životom … Đavao i njegovi pomagači su sijači smrti … Svemu ovome je zajednički nazivnik: spasenje čovjekovo, vječno spasenje … Ono što nam je Bog podario po svome Sinu apostol Pavao je u drugom čitanju današnje mise izrazio ovako: On nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i neporočni pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, prema dobrohotnosti svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti (2.č.). Kad Bog dariva po Sinu i u Sinu, dariva zaista božanski. Od ushićenja i radosti pred tim božanskim darovima čovjeku kao da zastaje i dah, i misao, i srce … Isus je došao kao dar, kojega treba primiti. Ne prihvatiti ga i odbaciti, to je propast, jer nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti (Dj 4, 12). Čovjek zaista može u svojoj oholoj ludosti prezreti i odbaciti i Boga i njegove božanske darove. Takav može biti jadan i grešan čovjek zaveden oholom sebičnošću. Napisao je o tom sv. Ivan ap. u uvodu u svoje evanđelje strašnu konstataciju: K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. (Iv 1,11). Zato prihvatimo ga i primimo prožeti najponiznijom vjerom i nadom svim srcem punim ljubavi … AMEN. (vlč. Matija Burja)