Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti

Počnimo današnje razmišljanje na prvu adventsku nedjelju ovogodišnjeg adventa pitanjem: Da li smo zadovoljni situacijom u ovom današnjem svijetu; posebno i ovdje kod nas … ? Velika većina bi odgovorila: Sigurno nismo zadovoljni … A kako bismo i mogli biti zadovoljni kraj tolikih zala. Toliko toga ima što nas žulja. Želimo sigurno drugačije prilike od onih u kojima živimo. Želimo nešto drugo nego je ono što nas okružuje; nešto bolje … Želimo se pomaknuti iz ovoga sadašnjega u nešto bolje …

I prorok Izaija je žudio na boljom novošću i zato je uputio poziv narodu: Hajde, uziđimo na goru Gospodnju, u Dom Boga Jakovljeva (J.č.). Tu će nas Bog poučiti novome i boljemu. U bolju novost vode Božji puti. I zato: on će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim, jer iz Siona će Zakon izaći, iz Jeruzalema riječ Gospodnja (J.č.).

Putovi Božji i staze njegove …

Kuda su to usmjereni putovi Božji?

Kako to vode staze njegove?

Evo odgovora:

Tako, gdje će ljudi mačeve prekovat u plugove, a koplja u srpove.

Ako se to zbude i kada se to zbude: Ne će više narod dizati mača protiv naroda, nit se više učit ratovanju (l.č.).

Kako poučna i kako suvremena misao. Kao da su je u nekim stranama počeli usvajati i prema njoj postupati.

Kod nas kao da nema putova Božjih … Nismo išli putovima Božjim, pa evo kuda smo došli. Ugasili smo Božje svjetlo i zato ne vidimo niti cilja, niti pravog puta. Recimo sebi, svima oko nas i svima u našoj zemlji: Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti (l.č/

O kada bi molitva psalmiste bila molitva svih ljudi dobre volje u ovoj zemlji i svih naroda: Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube! Neka bude mir u zidinama tvojim i spokoj u tvojim palačama (Pripj. ps.).

Ako do sada nismo tako mislili i tako hodali, znajmo da upravo i nas apostol opominje: Vrijeme je već da se od sna prenemo … Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Apostole, koji si izrekao riječi opomene, izmoli i da se otvore gluhe uši, da prava istina uđe u misli i da srca obuzme osjećaj za dobrotu.

Davno sam slušao na radiju priču o dječaku, koji je dao svoju kapu onome koji ga je mrzio. Kada su ga upitali zašto je dao kapu baš tome, odgovorio je: Zato što mržnje ne prestaje s mržnjom, već s ljubavlju. Taj se dječak prenuo oda sna. On je odložio djela tame i zaodjenuo se oružjem svjetlosti. To je put izlaska iz one najgore krize, iz mržnje, laži i nepravde. Kada bismo izašli iz te krize, brzo bismo, i to velikim koracima pokročili iz svih drugih kriza.

Svim gluhima, slijepima i otvrdnulih srdaca; svim mrziteljima, lažovima i nepravednicima recimo, da će doći Dan kada će Gospodin dokrajčiti sve krize. To nam je svima opomena da se u sebi borimo protiv tih zala. Doći će Gospodin. Zasigurno će doći. On ima svoje vrijeme i neće zakasniti. Kada će to biti? To je Gospodinova tajna. Budimo uvijek pripravni, pa nas taj Dan ne će iznenaditi.

Neka bude Gospodinova riječ koja nas upravo o tome poučava i opominje svršetak ovog našeg razmišljanja: Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan Gospodin dolazi. A ovo znajte: kad bi gospodar znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dao potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni, jer u čas kad i ne mislite Sin čovječji dolazi (ev.). Amen.