SAM BOG POTVRĐUJE TEREZIJINO POSLANJE
Terezijina providonosna misija ima i druge temelje osim vlastitih intuicija. Za istinu njezinog nauka garantira glas drugih.
Razni su pape potvrdili njezino učenje autoritetom Kristova namjesnika. Prije svega, pohvalili su i samu Tereziju. Sv. Pio X. proglasio ju je “najvećom sveticom modernog doba”; Pio XI govori o njoj kao o “voljenom djetetu cijeloga svijeta, izvrsnoj minijaturi savršene svetosti, učiteljici duhovnog života”. Ovaj veliki Papa čak je govorio o njoj kao o “zvijezdi svog pontifikata”.
Učinili su više nego samo to da su Tereziju proglasili svetom. Kanonizirali su i njezin “Mali put”. Benedikt XV. je potvrdio da “Terezija, koja je bila učenica Karmelskog Reda u kojem slava doktorata krasi slabiji spol, i sama je imala toliko znanja da je drugima mogla ukazati na put spasenja”. Isti je papa u njezinom nauku vidio “tajnu svetosti za vjernike u cijelom svijetu”, dodajući: “Ta tajna ne smije ostati nikome skrivena”. Nije “rezervirano za nevine duše u kojima zlo nije uništilo milosti djetinjstva; pogodno je i za one koji su izgubili dječju nevinost”.
Pio XI. otišao je još dalje. Izjavio je da je sveta Terezija “RIJEČ BOŽJA” sišla s neba kako bi nam otkrila “duhovno djetinjstvo svojim spisima i ukazala drugima na siguran put spasenja”. Prema istom papi, ta mlada redovnica, iz dubine svojega klauzurnog samostana, predstavlja nam “primjer koji sav svijet može i treba slijediti”. Ona otvara lagan put “kojim se možemo popeti čak i do savršenstva i punine ljubavi. Prorekla je da će praksa ovog nauka dovesti do “duboke obnove katoličkog života u cjelini i obnove društva“.
Na kraju, Pio XII., dovršavajući prosudbe svojih prethodnika, rekao je da je Terezijin Put, zamišljen pod nadahnućem Duha Svetoga, prikladan za Božju djecu koja su dosegla odrasle godine; pogodan je za učene ljude kao i za nepismene; čak je vrlo praktičan za one koji poput apostola snose veliku odgovornost za duše. Takva svjedočenja ne trebaju komentare. Sa savršenom jasnoćom potvrđuju providonosno poslanje svete Terezije i kanoniziraju njezin nauk.
Napokon, smijemo dati izjavu da je sam Bog potvrdio Terezijino poslanje i njezin Put. Malo je ljudi znalo našu Sveticu u vrijeme njezine smrti. Ali čim je rukopis koji sadrži “povijest njezine duše” objavljen, njezina se slava proširila u “uraganu slavlja”. Ljudi su joj se počeli diviti, voljeti i zazivati. Iz svih dijelova svijeta ljudi su tražili kopiju njezine knjige. Svugdje su je duše željele slijediti na njenom Malom Putu. Terezija je sa svoje strane izazvala pad “kiše ruža” s neba. Sijala je čuda i preobrazila srca ljudi. Stoga je proces za proglašenje blaženom i svetom bio brzo pokrenut i napredovao je neobičnom brzinom. Otvoren u Bayeuxu 1910. godine, završio je Terezijinim proglašenjem blaženom od strane Pia XI. 29. travnja 1923. Dvije godine kasnije, 1. svibnja 1925., isti papa proglasio ju je svetom.
Otada joj je popularnost narasla. Zazivaju je ljudi svih rasa i nema mjesta na zemlji gdje se propovijedalo Evanđelje, a da tamo Terezija nije poznata. Njezin je rukopis preveden na četrdesetak jezika ili dijalekata i rasprostranjen u milijunima primjeraka. I najviše iznenađuje od svega, da i danas teolozi i učitelji duhovnog života proučavaju i promišljaju o njezinim spisima, postaju učenici u njezinoj školi. Uvjereni su da je ova mlada redovnica za nas pronašla autentičan put svetosti, donijela nam je vitalnu poruku koja je izuzetno prikladna za ljude našega vremena.
Pio XII. se nije bojao usporediti duhovnu genijalnost i utjecaj svete Terezije iz Lisieuxa s genijem i djelovanjem svetog Augustina, svetog Franje Asiškoga i svetog Tome Akvinskoga.
Na tome nije stalo nego je o stotoj godišnjici njezine smrti 1998. papa Ivan Pavao II. proglasio sv. Malu Tereziju naučiteljicom Crkve, a tome je prošlo 25. godina (srebrni jubilej slavi se ove godine).