Molitva donosi mir
Kada govorimo o molitvi, možda nam se i nesvjesno stvara slika molitve, kao čina traženja i uvjeravanja. Pokušavamo Boga uvjeriti dajući mu smjernice da postupi po našim smjernicama ovako ili onako. To nam katkad izgleda poput mučnih pregovora zemalja, koje žele ući u Europsku uniju. Međutim, duhovni nam pisci govore da je molitva drugovanje i povjerljivi razgovor s Bogom i da nam molitva uvijek koristi, bez obzira postupio Bog po našim željama ili ne. Molitva je traženje Boga, stavljanje u njegovu blizinu i dolazak pred njegovo lice. Molitva nas uvijek oplemenjuje. U današnjem vremenu i načinu života naviknuti smo na slavlja uz koja ide euforija i ushićenje, a iza kojih slijedi period «triježnjenja», dolaska sebi i u životnu stvarnost. Najočitije je to oko Nove godine u svadbama ili proslavama matura. U visokom «ritmu» slavimo Božić i blagdane veseleći se do Tri kralja, a onda nastupa triježnjenje i siva svakodnevica. To bi se moglo reći i za apostole u vremenu Kristove smrti i uskrsnuća. Najprije su se ponadali da će Isus uspostaviti ovozemno kraljevstvo, a onda je nastupio šok. Isus je osuđen kao zločinac i veleizdajnik, smaknut i pokopan. Ipak trećega dana nastupa novi obrat, jer je Isus uskrsnuo. Na koncu je uzašao na nebo k Ocu, ostavljajući ih u nedoumici, a da oni pravo nisu znali što im je činiti sa svojim životima jer su bili zbunjeni. Jesu li dotadašnje tri godine s Isusom, bile uzaludne i same sebi svrhom? Trebaju li sada živjeti od uspomena i vratiti se svome prijašnjem načinu života i zanimanju? Jedanaestorica apostola, zajedno s Isusovom majkom Marijom i bližim suradnicima sabrali su se u dvorani Posljednje večere te jednodušno i postojano molili. Sami nisu znali što im je činiti pa su tražili Božje prosvjetljenje i pomoć. I evo što čini snaga molitve, upravljena Bogu po Duhu Svetomu. Jedna priča kaže da je otac dvojici svojih sinova obećao da će ih sljedećega dana voditi na pecanje, ako bude lijepo vrijeme. Mlađi je sin uvečer molio da sutra bude lijepo vrijeme, ali je ujutro pljuštala jaka kiša. Stariji reče mlađemu: – Vidiš da Bog nije čuo tvoju molitvu! Mlađi na to odgovara: – Naravno da je čuo, samo što je rekao ne! Isus nam veli: «Kucajte i otvorit će vam se, tražite i naći ćete» Duhovni nas pisci oduvijek upozoravaju da Bog sluša naše molbe, ali vrši svoju volju. Ne govorimo li svaki puta u Očenašu: «budi volja tvoja»? Molitva nije nekakvo čančanje i moljakanje. To je nastojanje da se povežemo s Bogom, naša želja da osluškujemo njegov glas, da otkrivamo Božju volju za nas tražeći snagu da je vršimo. Molitva je naše nastojanje da svoj život uskladimo s Božjom voljom. Molitva nas prosvjetljuje, upućuje, jača, daje smisao, usrećuje i donosi mir. Molitva od običnoga ovozemnog čovjeka, čini čovjeka Božjega. To su upravo bili i pokazivali sveci preko molitve, poput Franje, Leopolda Mandića i mnogih drugih. Predanje Bogu u molitvi u vlastitom životu, vjernika preobražava donoseći duboki mir. Kad smo izvan molitve, ne prepoznavajući Božju volju i ne želeći je slijediti život nam je ispunjen nemirom, ne nalazeći mira ni spokoja. Upravo po riječima sv. Augustina: «Za sebe si nas stvorio, o Bože i naše je srce nemirno dok se ne smiri u tebi.» Naprotiv, čovjek molitve čovjek je Božji i vazda u Bogu vidi smisao svoga života, oskudijevao ili obilovao, bio zdrav ili bolestan, priznavan ili odbacivan. Najljepši mjesec svibanj u kojemu se nalazimo, Crkva je posvetila našoj nebeskoj Majci Mariji da joj se upravo u molitvi krunice i pjesmi, obraćamo za zagovor i posredovanje kod Sina Isusa. Uzdižemo joj svoja srca i vapaje, kao djetinji, čisti i iskreni poklon. Stoga nađimo za to vremena u svojoj svakodnevici. Majka je osobito u našim domovima bila i ostala brižna paziteljica i poveznica obitelji i temeljnih vrednota, koje se danas s cjelokupnim vrednotama obitelji, nažalost nalaze u krizi i urušavaju. Molimo stoga Gospodina da svaka majka spozna vrijednost svojega poziva darovateljice i paziteljice života, koja je uz oca obitelji temelj za odgoj boljega društva i svijeta.
fra M. T.
