Dobrim nadvladaj zlo

Razmišljanje na današnjim evanđeoskim odlomkom. Ukoliko na zlo odgovorimo novim zlom, mi smo zlo u svijetu samo udvostručili. Biblija jasno uči kako se boriti sa zlom. Ona kaže: Ne daj, da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrim! Rim. 12,21. (Šarić) Nekada nam se čini da nije pravedno onomu koji nam čini zlo, činiti dobro. To je istina, to nije pravedno, ali to je način kako će se kršćanin boriti protiv zla i nepravde. Čak što više, Biblija spominje i preporuča način osvete koji će našem neprijatelju biti vrlo neugodan, čak bi mogli reći sadistički. Sv. Pavao je to objasnio: Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.  Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. Rim. 12,19.20. Zaista čudan način odmazde i osvete. Prije dosta godina, u jedno selo u Slavoniji doselio je jedan pobožan čovjek. Za njegovo čudo, kuću je kupio od prethodnog vlasnika po izuzetno povoljnoj cijeni. Nije mu bilo jasno zbog čega se prijašnji vlasnik želi te kuće riješiti kao da je ukleta. No to je saznao vrlo brzo, odmah čim se preselio. Njegov prvi susjed je bio toliko zao prema susjedima i činio je sve kako bi im zagorčao život.  Jednom prigodom je pustio svoje svinje u vrt svog susjeda. Svinje su doslovno sve upropastile u vrtu. Ovaj čovjek nije znao kako se obraniti od zlih i podlih radnji svog zlog susjeda. Tada je samo govorio: “Kad-tad, ubit ću tog đavola u njemu.” Za cijelo to vrijeme, ovaj zao čovjek kada bi god vidio prigodu činio je štetu i pakostio svojim susjedima. Tada se dogodilo nešto neobično. Bila je kasna jesen kada su ljudi najčešće vozili drva iz šume i pripremali se za zimu. Tog dana padala je obilna jesenska kiša. Putovi koji tada nisu bili nasuti i asfaltirani, bili su puni kaljuža i mala nepažnja bila je dovoljna da se sa zapregom zapadne u debelo blato i glib. Upravo tog dana ovaj pobožni čovjek išao je tim putem u šumu po drva. Tada je vidio nešto što je shvatio kao prigodu za akciju. Njegov zao susjed, svojim konjima i kolima vraćao se iz šume. Kola su bila puna drva. Međutim, zapao je u glib i više nije mogao dalje. Tukao je svoje konje, tjerajući ih da izvuku kola, dok su mu psovke svih vrsta “ukrašavale” i onako tešku situaciju. Konji su bili vidno izmoreni i već su lipsali. Nisu čak više ni reagirali na udarce biča i psovke svog gospodara. Ovaj je čovjek bio u očaju. Kako će izvući kola iz gliba bez tuđe pomoći, a pomoć od nikoga nije mogao očekivati, jer prijatelja nije ni imao. Vidjevši ovakvo beznadno stanje, pobožni čovjek je zaustavio svoja kola. Vidjevši kako mu je susjed stao, ovaj zao čovjek je počeo da psuje i vrijeđa svog susjeda. “Što si stao? Očito se želiš naslađivati mojom mukom.” vikao je ovaj čovjek dok su mu psovke ukrašavale rečenice koje je izgovarao. Njegov susjed nije izrekao ni jednu riječ. Sišao je sa svojih kola, ispregnuo je svoje konje, prišao je zatim njegovim izmorenim konjima, ispregnuo ih i na susjedova kola upregnuo svoje dobro uhranjene konje. Bilo je dovoljno da samo podvikne svojim konjima koji su s lakoćom izvukli kola iz gliba. Odvukao je kola na sigurno, ponovno sve vratio u prvobitno stanje i tada se obratio svom susjedu: “Sada možeš dalje i odvezi ta drva kući.” Za cijelo to vrijeme ovaj zao susjed nijemo je gledao što se dešava. Od silnog čuda se čak nije ni zahvalio za pomoć koju je dobio. Tog predvečerja ovaj se čovjek slomio. Nakon nekoliko godina, pokucao je na vrata svog susjeda. Tada je sav uzbuđen pitao. Dok je govorio suze su mu navirale iz očiju: “Zašto? Zašto mi to radiš? Ja nisam zaslužio da me pogledaš, a kamo li da mi pomogneš kada sam bio u nevolji. Ja sam ti cijelo vrijeme bio neprijatelj. Činio sam ti zlo, a ti mi uzvraćaš dobrim. Zašto?” “Oprosti! Ali ja nemam neprijatelja. Kako bi mi mogao biti neprijatelj čovjek za koga je umro moj Spasitelj. Ono što znam je da si bio pod utjecajem đavla, a ja sam si obećao da ću tog đavla ubiti u tebi,” reče ovaj pobožan čovjek i nastavi. “Međutim, đavao je strašno zao. On je svoju zloću izvježbavao već tisućama godina. Da bi ga ubio zlom, jednostavno nisam bio dovoljno jak. Ali imam nešto što me je naučio moj Spasitelj. On je govorio: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Upravo sam upotrijebio ovaj savjet, jer sam znao da je to jedino oružje koje može pobijediti đavla. Ako sam ga pobijedio, ja se radujem, jer sam dobio svog brata,” završi ovaj čovjek, priđe svom susjedu i srdačno ga zagrli. Ovaj čovjek više nije izdržao. Suze su mu tekle niz lice dok je izgovarao, “Oprosti mi. Kako sam samo bio nerazuman.” A tada je ispričao svoju tužnu priču. Prije dosta godina imao je sina jedinca. Dječak je rastao i negdje u sedmoj godini obolio je od neke nepoznate bolesti i umro. Bio je očajan. Smatrao je Boga krivim za to što mu se dogodilo. Svako dijete koje je vidio u njemu je produciralo zavist i zlobu. Najviše se iskaljivao na susjedima misleći da će tako Bogu nauditi i osvetiti mu se za nedaću koju je doživio. Međutim, umjesto da mu bude lakše, bivalo mu je sve teže i teže. Izgubio je sve prijatelje i natrag se više nije mogao vratiti. Konačno, tog kišnog dana sreo se sa susjedom koji ga nije mrzio. Sreo se u trenutku svoje velike potrebe. To je u njemu slomilo taj ponos i došao je kod njega tražeći oprost. Ljubav je djelovala i učinila temeljitu promjenu. Ovaj čovjek, prepoznatljiv po zlu, postao je uzoran kršćanin. Vrlo brzo svoje je odnose sredio i s ostalim susjedima kojima je napakostio. Sv. Pavao spominje da kada se neprijatelju čini dobro, to je kao da mu na glavu mećeš živo ugljevlje. Kada bi uistinu netko stavljao na glavu živo ugljevlje, bilo bi to bolno. Ipak, to živo ugljevlje ljubavi ima drugi učinak. Možda je sam proces bolan, ali njegov je jedini cilj otopiti led koji je okovao srce takvog čovjeka. Nakon toga, Božja milost je ta koja je u stanju mijenjati na bolje. (Z.P.)