Nepokazivanje ljubavi je naš najveći problem

Rečenice koje je Matej sakupio i sastavio u obliku velikoga govora, a dio čitamo i na sv. Misi današnje nedjelje, predstavljaju srž kršćanske poruke, Isusov životni program, izvornu poruku naše vjere. Sa svojim ‹a ja vam kažem› Isus je izazvao ondašnje službene predstavnike vjerske i civilne vlasti. Cijena koju je Isus morao platiti za svoju istinu bila je velika. Isus donosi novo motrište, novu perspektivu koja u prvi plan stavlja pravednost, a ne formalno ispunjenje zakona, koja propitkuje ono što je nužno potrebno, a ne samo ono što je dopušteno, koja ističe da se ne zaustavljamo samo na vidljivom, nego da je odlučujuća nakana, to jest da izvanjske čine i obrede trebaju uvijek pratiti misli i osjećaji u našemu srcu. Isusova istina poziva na obraćenje, upravo ondje gdje se ljudska djela skrivaju i začinju, u ljudskom srcu. Bog očekuje mnogo više od nas u životu, a ne samo da sačuvamo neuprljane bijele haljine. Cijena je uvijek ‹sveti nemir›, budna savjest, preuzimanje odgovornosti, suočavanje sa zlom. Sv. Pavao je savjetovao sv. Timoteju: A mladenačkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina. 2.Tim. 2,22. Sv. Pavao savjetuje; “Izbjegavaj bilo kakva iskušenja koliko do tebe stoji.  Bježati od iskušenja, u duhovnom smislu to je herojski čin. Mi nismo se u stanju boriti sa Sotoninim lukavstvima koje je imao prigodu razraditi nekoliko tisuća godina. Naša jedina sigurnost je kloniti se iskušenja i oslanjati se na Krista. Ako si u iskušenju da bih se mogao napiti, nemoj zalaziti u restorane. Ako si u iskušenju da bi se mogao drogirati, ne zalazi u disko klubove i mjesta gdje se droga konzumira. Ako te bilo što drugo može iskušati, ne idi na mjesta gdje bi s time mogao biti iskušan. To je duhovno herojstvo. S time nismo ničim ograničeni, naprotiv mi znamo: “Sve mi je dopušteno!” Ali – sve ne koristi. “Sve mi je dopušteno!” Ali – neću da mnome išta vlada. 1. Kor. 6,12. Na kraju Isus govori o vrijednosti naših riječi. Postoji jedna narodna poslovica koja kaže: “Konj se veže za uže, a čovjek za riječ.” Kako bi mi voljeli da je ta poslovica istinita. Očito je vremenom ljudska riječ devalvirala. Ne možeš se više na nju osloniti. Upravo zbog toga ljudi sklapaju ugovore, ovjeravaju ih pred svjedocima ili pred javnim bilježnikom kako bi dokazali da je ta riječ vjerodostojna. Na žalost, danas postoje odvjetnici koji su si postavili životni cilj da stvaraju takve ugovore u kojima je ta riječ nesigurna i može se kasnije protumačiti drukčije. U našem običnom razgovoru gotovo kao poštapalicu koristimo zaklinjanje u Boga, u majku, u djecu, u život i ne znam čega se još ne sjetimo, samo da bi dokazali istinitost onoga što govorimo. Jesmo li uopće svjesni što tada radimo. Kao prvo, pokazujemo koliko je naš govor nesiguran. Očito je da često izgovaramo neistine te sada zakletvom izdvajamo ono što je istina. Drugo, ako se kunemo Bogom ili Isusom Kristom, kršimo tada Božju Zapovijed koja kaže da uzalud ne izgovaramo Božje ime. Kakvo jamstvo u istinitost naših riječi možemo dati ako se pozivamo na Boga. Bog je iznad nas, i ništa mi s Njime ne možemo. Možemo se pozvati da je On svjedok istinitosti naših riječi, ali On je svjedok kojeg nitko ne može ispitati. Stoga bilo kakva zakletva je besmislena. Postoje i drugi ljudi koji da bi potvrdili istinitost svojih riječi koje su izgovorili završavaju sa poštapalicom “Časna riječ.” Kada to izgovore, to samo znači da oni koriste i nečasne riječi. Trenutno ove koje su izgovorili su časne te to izdvajaju i naglašavaju. A Isus? On nas želi osloboditi od svih tih nepotrebnih poštapalica, besmislenog zaklinjanja i ostalih problema oko jamstva da govorimo istinu. Kao kršćani moramo biti prepoznatljivi po tome što uvijek govorimo istinu. Mjerila u našim trgovanju i poslovanju moraju biti točna. Svaki dokument s kojim potvrđujemo istinitost onoga što smo uradili mora bit toliko točan kao da je potpisan od samog izvora Istine, od Isusa Krista. Ako smo povezani s izvorom Istine, tada će i naše riječi imati vrijednost. Neće biti jeftine i bezvrijedne gdje ćemo ih pokušati dokazivati sa zaklinjanjima i kojekakvim poštapalicama. Ono što je “da” biti će “da”, a ono što je “ne” biti će “ne.”  Na kraju, koji je zajednički nazivnik  svim ovim problemima o kojima je Isus govorio. Što ima zajedničko u mržnji i ubojstvu, pohoti i preljubu, prevari i laži. Svim tim osobinama mogli bi dati jedan zajednički nazivnik koji bi mogli nazvati, nepokazivanje ljubavi. Osnova svakog grijeha nije u njegovom završnom činu, već u nepokazivanju ljubavi. Nepoštivanje roditelja proizlazi iz nepokazivanja ljubavi. Ubojstvo i mržnja dolazi iz nepokazivanja ljubavi. Preljub i pohota dolazi iz nepokazivanja ljubavi. Svaki grijeh koji rezultira prekršajem Božjeg Zakona proizlazi iz nepokazivanja ljubavi. Nepokazivanje ljubavi je naš najveći problem. Kada Biblija  govori o grijehu, tada govori o odvojenosti od Boga. Ili živomu u Kristu ili živimo u grijehu. Pozvani smo da živimo u Kristu. Jedino tako možemo izbjeći iskušenja i posljedice grijeha povezane s njim. Krist nas poziva da svakog dana gledamo u Njega jer jedino tako postajemo Njemu slični.