Sol zemlje i svjetlo svijeta

“Vi ste sol zemlji, vi ste svjetlost svijeta.” Isus poručuje u odlomku Evanđelja današnje nedjelje svojim slušateljima, a i nama danas. On ovom porukom želi naglasiti naše konkretno poslanje kojim bi morali biti vezani za ovaj svijet, kako u odnosu jedan prema drugome tako i prema društvu u cjelini u kojem živimo. Nešto prije ove zaključne izjave Isus govori o svjetiljci koja se stavlja na najuzvišenije mjesto da bi svjetlila svima koji su u kući. Opet nam Krist potvrđuje da prema drugim ljudima imamo neku obvezu svijetliti im i na taj im način služiti. Sv. Pavao ovu misao proširuje tvrdeći da smo dužni ljubiti sve. Kršćanstvo je u svojoj osnovi služenje. To je služba koju je radio i sam Isus. Kada konačno shvatimo kako je Isus služio i još uvijek služi nama, u nama će se probuditi želja da po Njegovom uzoru i mi služimo drugima oko nas. Ukoliko iz bilo kojeg razloga ne vidimo tu Kristovu službu u našem životu, tada se dobro zamislimo i analizirajmo sve što nam je Bog učinio, kako bi mogli prihvati činjenicu da i naš život treba biti služba koja je pod vodstvom tog najvećeg službenika Gospodina Isusa Krista. Razmišljajmo o svjetlosti i soli, ne kao nekom biblijskom pojmu, već kao o nečemu dinamičnom, nečemu što se stalno događa. Biblija nas potiče na korištenje darova koje nam je Bog dao, i na taj nas način inspirira ka osobnom duhovnom razvoju i napretku. Kada potičemo svoj osobni rast, na taj način možemo poduprijeti ili poticati duhovni rast kod drugih ljudi. Tada ispunjavamo ulogu soli o kojoj Isus govori. Zanimljiva je slika soli, a to je njezin kemijski sastav. Kuhinjska sol je jednostavan kemijski spoj natrija i klora. Ono što je važno primijetiti da su oba kemijska elementa, ukoliko bi ih uzeli zasebno otrovni za ljude. Jedino u zajedničkom spoju natrija i klora dobijemo tvar koju nazivamo sol a koja je nezamjenjiva u svakodnevnoj uporabi. Bez Krista mi bi bili otrov za ljude. Toga uvijek trebamo biti svjesni. Kada je u pitanju sol, Isus daje jedno upozorenje. Ako sol izgubi svojstva soli, ona postaje beskorisna. Tada se takva sol baca van i ljudi po njoj gaze. To je vrlo ozbiljno upozorenje koje Krist daje nama kao udovima sv. Crkve. Nad time se trebamo zamisliti: da nisam slučajno ja ta bezvrijedna sol koja ništa drugo i ne zaslužuje nego da ju ljudi gaze. Taj kršćanski uzvišeni poziv da budemo sol svijetu, da zbog našeg postojanja i djelovanja, društvu u kojem živimo dajemo okus, Isus upozorava da vrlo lako možemo upropastiti. Ako ne budem sol ovom društvu, ako ne budemo ljudima oko sebe služili svojim darovima, Bog će pozvati nekog drugog. To da Bog umjesto nas pozove nekog drugog, sa svojim posljedicama je to strašan sud za nas. Isus naglašava da će po neslanoj soli ljudi gaziti. Takvi ljudi neće stradati zbog svoje vjere, već obrnuto, zbog svoje nevjere, zbog nevjere koju su kao kršćani živjeli jedino za sebe. Što učiniti s čovjekom koji sukladno spoznaji koju ima, ne živi dosljedno svojoj vjeri. On ima spoznaju, ali kreće se svojim vlastitim putem. Ako se drukčije ne odluči, s time se ne može ništa napraviti. To je put bez nade, to je život koji je izgubio slanost i doslovno više nikome ništa ne koristi. Upravo zbog toga da bi bili korisni, dobili smo spoznaju i duhovne darove od Boga, darove koji trebaju služiti rastu Crkve, a također i dobrobiti društva u kojem živimo. Slijedeća usporedba o kojoj Isus govori je, “Vi ste svjetlost svijeta.” Grad koji je na gori osvijetljen ne može se sakriti. Nije samo sol koja je osnovna životna potreba, već i svjetlo. Svjetlo i tama su gotovo u svim kulturama simbolom razlike između dobra i zla. Pogledajmo u početke kršćanske Crkve i njihova iskustva po tom pitanju. Da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.` Djela 26,18. Tako je molio sv. Pavao. Dobra djela o kojima Isus govori su djela koja se čine iz ljubavi. Ta djela ljubavi svjedoče o svjetlu u kojem živimo. Apostoli nas u svojim poslanicama pozivaju na dragovoljna djela ljubavi koja bi se trebala očitovati u našem životu čak s većim naglaskom nego držanja nečeg drugog. Pogledajmo jednu poruku sv. Pavla apostola: Onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni. Na drugom mjestu kaže da smo mi stvoreni za dobra djela koja nam je Bog pripremio. Sv. Pavao je u svojim poslanicama naglašavao važnost djela ljubavi kod kršćana. Dobra djela su trebala biti njihov brend, nešto po čemu će biti poznati u svom okruženju. Vrlo važno je naglasiti da dobra djela koja se očituju u našem životu ne služe nam za prikaz osobne pobožnosti, već tome da bi ljudi dali slavu našem Ocu nebeskom. Također Isus naglašava da se treba proslaviti naš Otac nebeski. On želi reći da Otac nebeski nije samo Otac nekoj posebnoj skupini, već svima koji ga s radošću prihvaćaju. Prispodobom o soli i svjetlu Isus govori o našem poslanju u društvu u kojem živimo. Neka nam Bog podari tu milost da bi cijelog života bili slanom i upotrebljivom soli i svjetlom koje se jasno vidi. To je posebna prilika i milost koja nam je ponuđena od samog Boga. Nemojmo ju olako propustiti, već ju iskoristimo Bogu na slavu.