Metoda razmatranja francuske škole duhovnosti
U prošloj smo emisiji spomenuli ove etape metode ove škole: Priprava, glavni dio razmatranja, klanjanje i sjedinjenje s Isusom, a danas nastavljamo s ostalima. Sudjelovanje (Isus u našem djelovanju) i odluke – Pod utjecajem milosti odlučimo se vježbati u kreposti o kojoj razmišljamo donoseći barem jednu konkretnu odluku vezanu uz to koju ćemo nastojati provesti u djelo tokom dana. (Na primjer biti strpljiv prema nekoj osobi ili u nekoj situaciji) – Obnoviti odluku kod ispitivanja savjesti vidjeti da li smo je proveli u djelo.
Molitva prošnje
– Treba s pouzdanjem moliti Boga za pojedine stvari, osobe ili za velike potrebe Crkve (misije, obraćenje grešnika, umiruće, dušu u Čistilištu).
Zaključak:
– Zahvaliti Bogu za tolike primljene milosti.
– Zamoliti ga oproštenje za pogreške i nemarnosti u ovoj vježbi
– Moliti ga da blagoslovi naše odluke za danas, čitav život i naš smrtni čas.
– Napraviti kratku duhovnu misao kiticu za taj dan, to jest izabrati neke misli koje su nas jače zaokupile i sjetiti ih se tokom dana.
– Sve povjeriti Majci Božjoj moleći Pod tvoju obranu se utječemo…
Karakteristike i duhovne koristi od ove metode razmatranja:
Sam rast, napor i napredak u duhovnom životu prema ovoj metodi razmatranja nije prvenstveno traženje moralnih i evanđeoskih kreposti, nago se sažimlje u ucjepljenje u osobu i kreposti Isusa Krista. Tako na primjer, naglasak nije toliko na traženju i naporu rasta u poniznosti koliko traženje i nastojanje da se bude sudionik Kristove poniznosti. Isto tako vidimo da ova metoda meditacije vodi osobu do distanciranja od samoga sebe u duhovnom životu, jer sve osobne potrebe i molitve za dobro Crkve i svijeta u drugom su planu u odnosu na suobličenje Isusu Kristu. Druge škole duhovnosti i načini meditacije više naglašavaju i opisuju duhovno psihološki doživljaj u molitvi, ili stanje u vlastitoj duši na putu duhovnoga rasta, ili općenito vrijednost pojedinih kreposti za duhovni život i rast. Sveti Ljudevit je duhovno duboko označen baš ovim sulpicijanskim načinom meditacije i primjenjuje je i na molitvu svete krunice (usp. TSK 126). U metodama molitve svete krunice u djelu Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se svetac preporuča baš na taj način meditirati otajstva Isusova života u svetoj krunici. Razmatrajući po ovoj metodi bilo evanđeoske tekstove bilo svetu krunicu dinamika molitve se usredotočuje na motrenje Isusa i Marije, njihove kreposti i nutarnja stanja te na određeni način pomaže osobi koja moli distancirati se od sebe i svojih poteškoća i problema koji često u meditaciji izbiju u prvi plan te tako priječe da molitva donese svoje plodove i da bolje vidi u svom nutarnjem životu. Meditirati slijedeći ovu metodu ima još jednu prednost. Naime vjernik dok meditira istovremeno moli i za rast u krepostima i pristajanje uz Krista što trajno ostaje sama bit duhovnoga puta. Jedan od razloga zbog kojih se blokira duhovni rast jest i taj što vjernici ne mole za one kreposti koje su im najpotrebnije. A u svim svečevim djelima vidljivi su tragovi tog načina meditacije, tako da su najljepše stranice njegovih spisa upravo plod tog trajnog napora poniranja u Kristovu i Marijinu dušu kako bi ih bolje upoznao i njima se suobličio. Ova metoda se temelji na našem sjedinjenju s Isusom i našoj obavezi koja iz toga proizlazi, da mi u sebi zaživimo njegova nutarnja raspoloženja i kreposti. Da bi to mogli činiti trebamo imati pred očima Isusa Krista kao što to naglašavaju autori francuske škole duhovnosti. O tome donosimo lijepi citat sv. Ljudevita Montforskoga: «Glavna briga kršćanske duše je težnja k savršenstvu: Nasljedujte Boga, budući da ste ljubljena djeca (Ef 5,1), poručuje nam veliki Apostol. To je obveza koja je sadržana u vječnom Božjem planu našeg predodređenja, kao jedino sredstvo za postizanje vječne slave. Sveti Grgur iz Nise lijepo kaže da smo mi slikari. Naša duša je pripremljeno platno po kojem prelaze kistovi, original koji treba naslikati je Isus Krist, živa slika i savršen odraz vječnog Oca, a kreposti su boje koje služe da bi ga istaknule. Kako dakle jedan slikar, da bi uživo naslikao pravi portret, stane pred originalom i pri svakom potezu kista ga promatra, tako kršćanin uvijek treba držati pred sobom život i kreposti Isusa Krista kako bi govorio, mislio i radio samo ono što je njemu suobličeno».
