Glas iz Karmela

MOLITVA, “JEDNOSTAVNI ZAMAH SRCA“

“Ja udvostručujem nježnosti, kad se On uklanja mojoj vjeri… U tami vjere molim Te i ljubim Te“. Od svega što smo do sada vidjeli, lako se nasluti kako je Terezijin život bio život u odnosu, održavan gotovo stalnim kontaktom sa Isusom njenim najvećim Prisutnim. Povjerila je svojoj  sestri Celini da ona vjeruje da nije provela ni tri minute (ali ne mjereći satove!), a da nije mislila na Boga: “Potpuno je prirodno da se misli na onoga  koga se ljubi.“ Za Tereziju moliti je “sasvim jednostavno, a da se ne rade lijepe fraze, On me uvijek razumije…” “Za mene je molitva zamah srca, jedan jednostavni pogled prema nebu, krik zahvalnosti i ljubavi, usred kušnje kao usred radosti. “Treba ovdje primijetiti direktni značaj (zamah, pogled, krik) prijateljskog odnosa između molitelja i Boga (srce, ljubav, On razumije) i velikog izbora situacija u kojima molimo (od kušnje do radosti). Terezijina najdublja molitva: “Ovo je moja molitva, molim Isusa, da me uvuče u plamene Svoje ljubavi,  da se tako usrdno sjedinim s Njim, da On u meni živi i djeluje.”

Marija iz Nazareta. Svojim pokretnim duhom Terezija je često u molitvi doživjela rastresenost i suhoću. Njeno sredstvo za susretanjem i za nas je sasvim lako provedivo!“ Molim vrlo polagano (i to je podcrtala!) jedan Oče naš i zatim Anđeoski pozdrav; tada me ove molitve ushite, one hrane moju dušu daleko više, nego li da sam ih žurno sto puta izverglala…” I Terezija objašnjava da se u tijeku dana često obraća Mariji. Bog kao naš Otac i Marija kao naša Majka! Kao sestra naše drage Gospe od gore Karmela Terezijino je držanje potpuno marijansko. Ona nalazi da je Marija potpuni odsjaj svoga Sina: “Ti nas ljubiš, Marijo kao što nas Isus ljubi.“   Terezija se divi Njenom životu u Nazaretu. Marija je “uzor za duše, koje traže Isusa u noći vjere i ide na uobičajeni put, na “mali put“, bez ushita, čuda ili ekstaza.“ Ti mi se daješ naći; nije nemoguće na Tvojim tragovima se mijenjati pri čemu učim uvijek najjednostavnije vrline.” Svu svoju nježnost Terezija polaže u zadnje napisane riječi: “Oh , Marijo kad bih bila Kraljica neba a Ti Terezija, rado bih bila Terezija, da Ti budeš kraljicom neba!“ Terezija je napisala pjesmu „Zašto te ljubim, Marijo?“ u kojoj je sadržana sva njezina mariologija. Donosimo ovdje prvu kiticu te njezine poduže poeme:

„O kako bih rado opjevala, Marijo, zašto te ljubim

I zašto mi na spomen tvog imena srce zadršće

I zašto na pomisao na tvoju vrhunsku veličinu

Duše mi nimalo ne hvata strah.

Dok te motrim u tvojoj uzvišenoj slavi

Kojom nadvisuješ sjaj svih blaženika,

Ne mogu vjerovati da sam tvoje dijete

I najradije bih, Marijo, pred tobom poniknula pogledom.“…

Radost

U Terezijinim spisima nalazi se riječ “radost” 311 puta, “sreća” 248 puta i “sretan”  246 puta. Ona živi u ugodnoj klimi osam blaženstava. “Moja radost je sveta volja Isusa, moje jedine ljubavi.“ Sreća se sastoji više u tome da budemo nego li da posjedujemo. “Sreća se ne nalazi u stvarima koje nas okružuju, ona je u najvećoj dubini duše “ Ovu radost vrijedi proslijediti dalje: “Dobrotu se mora rasipati naokolo sebe, a da se ne brinemo, da li izlazi. Za nas posao, za Isusa uspjeh.

“Iako je unutar sebe jaka, Terezija se ipak prema van naoružava.“ Kad mi se događaju mučne stvari, na to odgovaram , umjesto da činim tužno lice, s jednim smiješkom.

Jedina sreća na zemlji sastoji se u tome, da se trudimo, da dio, koji nam Isus poklanja, nalazimo uvijek ugodnim. “Upravo za danas!” “Zašto se unaprijed bojite? Čekajte sa svojom brigom  barem dok se doista ne dogodi.” “Kako smo sretni kad se možemo svemu smijati.

“I jednoga dana je rekla: “Oh, slatke li gozbe! Kolike li radosti vidjeti Boga, od Njega biti suđen, koga smo iznad svega ljubili.“