Duh Sveti – preobražajna snaga crkve
I nakon dvije tisuće godina povijesti Crkve ostaje pitanje one skupine učenika u Efezu: Tko je Duh Sveti? Kao da je od samog početka njegova sudbina da bude nepoznat. Netko je na tom tragu zgodno rekao da je Duh Sveti „Veliki nepoznati” u Crkvi. Zašto je to tako? Puno nam je lakše govoriti o Bogu Ocu. o kojemu Biblija govori kao onom koji se objavio patrijarsima i Mojsiju, koji je govorio po prorocima. Još nam je bliža Druga božanska osoba koja je u Isusu Kristu uzela ljudsko tijelo i živjela među ljudima. Duh Sveti nam ostaje nekako stran. Iako je u Bibliji trajno prisutan. Najlakši pristup tajni Duha Svetoga nudi nam liturgija Crkve. Svetkovina Duhova nije slučajno zadnja u nizu velikih kršćanskih svetkovina, već predstavlja njihov vrhunac. Božić. Veliki Petak. Uskrs i Duhovi usko su povezani i predstavljaju samo različite vidike i stupnjeve jednog i jedincatog djela spasenja. U utjelovljenju Sina Božjega u Isusu Kristu Bog je jednom zauvijek prihvatio ljudsku narav, čovještvo. U Isusovoj smrti na križu pomirio je tu grijehom narušenu narav sa sobom, a u njegovu uskrsnuću smrti je oduzeo apsolutnu vlast nad čovjekom. To djelo spasenja, u kojemu su ujedinjeni Otac i Sin, nastavlja Duh Sveti kojega Isus učenicima obećava “poslati od Oca” (Iv 15, 26). Uloga je Duha Svetog u tome da nastavi Isusovo djelo spasenja i posvećivanja tako što će učenike sve dublje uvoditi u istinu objave koja je s Isusom doživjela svoju puninu. To jedinstvo Oca. Sina i Duha Svetoga snažno je izraženo u drugom Isusovu obećanju učenicima: Imao bih vam još mnogo reći, ali sada ne možete nositi. A kada dođe on. Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. On ne će govoriti sam od sebe, već će govoriti što čuje i objavit će vam buduće. On će mene proslaviti, jer će uzeti od onog što je moje i to objaviti vama. Sve što god Otac ima pripada meni. Zato vam rekoh da će uzeti od onog što je moje i da će to objaviti vama (Iv 16.12-15). Iz ovih riječi proizlazi da je vrijeme Crkve vrijeme Duha Svetoga. Zato svaka kriza života Crkve započinje njegovim zaboravom. A svugdje, gdje Crkva ozbiljno uzima ove Isusove riječi i moli za dolazak Duha Svetoga, kao što je molila mala zajednica vjere okupljena oko Isusove majke Marije na dan Pedesetnice u Jeruzalemu, događa se iznova čudo Pedesetnice. Duh Sveti izlijeva na Crkvu svoje darove i obnavlja njezin život. Možda je Crkva danas u mnogim dijelovima svijeta još uvijek sličnija zbunjenoj skupini Isusovih učenika iza zatvorenih vrata nego oduševljenom mnoštvu na dan Pedesetnice. Koliko će se to stanje promijeniti, ovisi o svakom pojedincu koji je spreman otvoriti se djelovanju Duha koji i danas puše gdje hoće (usp. Iv 3.8). Njemački svećenik Klaus Kliesch donosi dirljivo svjedočanstvo vlastitog četverogodišnjeg rada u jednoj župi u Berlinu, u gradu kojega smatraju u dobroj mjeri poganskim gradom. Kad je sada već davne 1984. godine došao za župnika župe Kreuzberg. ta župa je brojila 36 000 stanovnika. od kojih je nominalno bilo 3 500 katolika. Prve nedjelje na misi se okupilo 68 osoba, i to mahom starije dobi. Bilo mu je jasno u kakvoj se duhovnoj pustinji našao. Shvatio je, kako kaže, da mu ne preostaje ništa drugo nego “oživjeti izvorne motive svoga svećeničkog poziva i pokušati radikalno nasljedovati Krista.” U toj gradskoj četvrti bilo je puno ljudi bez posla, socijalnih slučajeva, beskućnika, alkoholičara i ovisnika o drogi, studenata i umjetnika. Kad se već ljudima nije mogao obratiti u crkvi, počeo ih je tražiti po njihovim stanovima, prigodom različitih priredaba, po gostionicama … U tim susretima osjetio je neopisivu bijedu s kojom se susreće većina tih ljudi. Ali susretao je i one koji su pokušavali drugima život učiniti ljepšim. Našao je, kako doslovce kaže , „ljude koji su živjeli kršćanski bez Crkve, koji su ostvarivali ljudskost bez Krista, koji su djelovali duhovno, ne znajući za Duha Svetoga. Našao je kršćane koji su vjerovali, ali nikad nisu išli u crkvu, visoko moralne ljude izvan ustaljenih moralnih građanskih kalupa.” Umjetnike, kojih je bilo mnogo u toj četvrti, zamolio je da mu naslikaju događaj Duhova (Pedesetnice) prema opisu Djela apostolskih. Prvo su se mnogi energično protivili,naglašavajući kako ih ne zanimaju religiozne teme, a onda su se neki ipak predomislili, pa je nastala čitava zbirka radova koji predstavljaju “tragove Duha Svetoga u svijetu, izvan Crkve.” Tako se, kaže dalje Kliesch, počeo malo po malo osjećati dobri duh u toj četvrti u kojoj je Crkva bila posve zamrla. Zahvaljujući sestrama Majke Terezije, koje su tu otvorile svoju kuću, uskoro je uspio otvoriti i pučku kuhinju za siromahe, oko koje se ubrzo okupilo dvije stotine ljudi koji su tu dobivali svoj dnevni obrok hrane. Tako se polako počela širiti zajednica koja se u onako malom broju okupljala nedjeljom na misi. Sve to zahvaljujući vjeri župnika u obnoviteljsku snagu Duha Svetoga. (prema tekstu I. Dugandžića)
