Ideal savršenosti u Karmelu
Korizmeno vrijeme u kojem se nalazimo pogodno je za razmišljanje o bitnim stvarima našega života: o našem određenju. Sjećate li se one katehetske poduke kad smo odgovarali na pitanje: Zašto smo na svijetu? Odgovor svaki od vas zna, ali ako smo zaboravili, on je otprilike ovako glasio: Na svijetu smo zato da Boga upoznamo, da ga ljubimo i tako u nebo dođemo. Kako jednostavno! Tako nam se naoko čini. U toj jednoj rečenici izrečena je velika mudrost i kad bi naš život išao tim smjerom bilo bi nam puno jednostavnije živjeti. Naš život u Karmelu i nema druge svrhe do one koju je Isus izrekao: Budite savršeni kao sto je savršen Otac vaš nebeski. Mi smo ovdje da živeći u blizini Božjoj motrimo njega i upijmo Njegove crte, njegovu savršenost i da se na koncu suobličimo s njim. Vlastitost duhovnosti u Karmelu jest duh prisnog intimnog prijateljevanja s Bogom. Kad ovo kažemo, nemamo namjeru da ovu vrijednost pridržavamo samo našem Redu. To je dragocjena baština svih članova cijele svete Crkve. Po toj tvrdnji, da je način karmelske duhovnosti povjerljivi saobraćaj s Bogom, želimo pokazati kako je ovaj ideal neposredno inspirirao naš cijeli duhovni život koji je na njemu osnovan i kako je to karakteristična vrednota našega Reda. Duhovni život je život sam u sebi, po svojoj biti i u svom konačnom cilju težnja da se duša sjedini s Bogom, da duša živi za Boga i na Njegovu čast. Sam oblik duhovnog života može se odrediti izborom sredstava koja će ga pomagati i služiti obogaćenju da lakše postigne svoj cilj. Tako nastaju neke vrste duhovnosti, kako teoretske tako i praktične i dosežu divan harmonijski sklad. I tako prikazuju ili daju neki način i oblik života. U duhovnosti Karmela centralna je misao povjerljivo prijateljevanje s Bogom. Ovo povjerljivo prijateljevanje duše s Bogom uzima se u najširem i najoživljenijem smislu, naime kao prijateljevanje u vječnom blaženstvu a ipak se već na zemlji na neki način može postići. Karmel gleda u ovom prijateljevanju anticipaciju nebeskog života na zemlji. On teži za tim, da tako brzo, kao je to samo moguće, postigne susret s Bogom ne postavljajući svojim čežnjama nikakvih granica i shvaćajući to na sveobuhvatni način. Unutarnji život Božji sam u sebi je kao što je poznato život triju božanskih Osoba u jedinstvu. Otac spoznaje, promatra samoga Sebe i tako rađa Riječ – svoga Sina. Riječ je bitna slika Očeva. Otac ljubi svoga Sina i Sin ljubi svoga Oca i iz ove izmjenične ljubavi Oca i Sina, proizlazi bitna Ljubav, Duh Sveti. Ljubav je krunjenje ovog unutarnjeg božanskog života. Motrenje i ljubav je dakle ono na čemu se temelji najdublji unutarnji život božanskoga Bića – unutarnjeg života Božjega. I tako je razmatranje o nebeskim stvarima i nevidljivim stvarima i ljubav prema njima, pravi je život u Karmelu. Motriti bit Božanstva, njegova svojstva i sve božanske tajne u tami vjere to je zadaća Karmela. Ljubiti Boga, ljubiti u dubini Njegova bića, u divnim tajnama koje nam objavljuje Riječ i Duh Sveti, to je poslanje Karmela. Motriti u tami vjere i ljubiti u čistoći srca i u potpunom odcjepljenju – svaki po svojoj mogućnosti i prema mjeri darova Božjih – motriti nadnaravne, vječne i onostrane Stvarnosti, to je cjeloviti duh Karmela. Vlastitost je dakle života u Karmelu: vjerom već na zemlji živjeti u nebu, to je trinitarni život u motrenju i ljubavi Presvetog Trojstva. Ovo motrenje i ova ljubav u povjerljivom život s Bogom jest vlastitost duhovnog života u Karmelu; to je težnja kroz cijeli život, težnja za savršenim jedinstvom s Bogom i u Bogu. Iz svega toga može se razabrati koji je jedini pojam savršenosti u Karmelu.
