Na Jordanu Ivan krsti Isusa
Današnje Evanđelje govori o događaju na rijeci Jordanu. Iako se Ivan s Isusom nikada ranije nije sreo (barem o tome nemamo nikakvo biblijsko izvješće), očigledno je Duh Sveti bio taj koji mu je otkrio da je Isus obećani Mesija. Isusov zahtjev za krštenjem iznenadio ga je. Krštenje koje je Ivan obavljao, simboliziralo je umiranje starog i uskrsnuće novog čovjeka. Zapravo, krštenje doslovno znači uronjavanje. Zbog toga je Ivan i krštavao u Jordanu gdje je bilo dosta vode. Uronjavanje čovjeka u vodu simboliziralo je duhovni ukop starog čovjeka opterećenog grijehom, a njegovo izronjavanje uskrsnuće novog čovjeka, za novi život s Bogom. Upravo zbog toga Sveto pismo obraćenje naziva i novorođenjem. Drugi simbol krštenja također je bitan. To je obred koji pokazuje jedan vanjski znak naše opredijeljenosti za Krista. Kod krštenja, mi pred ovozemaljskim svjedocima i pred cijelim svemirom, javno iskazujemo da smo se dragovoljno opredijelili za kraljevstvo nebesko i Isusa Krista kao Kralja. Isus je kasnije, za vrijeme svoje službe, rekao: “Jer što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi samoga sebe i propadne? Jer tko se stidi mene i mojih riječi, toga će se stidjeti i Sin čovječji, kad dođe u slavi svojoj, Očevoj i svetih anđela.” (Luka 9,25.26) Upravo je krštenje znak da se nismo postidjeli Isusa Krista. Zbog sebe Isus se nije trebao krstiti, ali On to čini da bi ispunio svaku pravdu. Ipak, zbog čega Mu je to trebalo? Krštenje je bilo simbol očišćenja od grijeha. Isus je bio bezgrešni Božji Sin. Razmišljajući o tome, na um mi dolaze dvije ideje; Prva – Isus je pokazao primjerom što i mi trebamo činiti. Krštenje je važan trenutak u našem životu. Tim činom čovjek pred cijelim svemirom i pred svjedocima izjavljuje da pripada Kristu i da je On njegov Gospodin ili gospodar njegova života. Druga – Isus je krštenje naglasio kao veoma važan element u čovjekovom duhovnom životu. Jednom prilikom izjavio je:”Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.” (Marko 16,16) Iz ove Isusove izjave mogli bismo zaključiti da onaj koji se ne krsti ne može biti spašen. Ipak, i tu ima iznimke. Razbojnik na križu sigurno nije bio kršten, ali svojim krštenjem Isus kao da poručuje: Ja želim biti zamjena za sve one koji se zbog različitih okolnosti, iz objektivnih razloga nisu mogli krstiti. Ja sam se krstio umjesto njih. Na samom početku svoje službe, Isus se nudi kao zamjena. Ivan Krstitelj doživio je izuzetnu čast, i to svemirskih razmjera. Na Jordan mu je došao Isus, sam Kralj kraljevstva nebeskog da Ga krsti. Ivan je bio ponizan i smatrao se nedostojnim te časti. Biblijsko izvješće o tome govori: “Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: ´Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?´ Ali mu Isus odgovori: ´Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!´ Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: ´Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!´” (Matej 3,13-17) Nakon Isusovog krštenja Ivan Krstitelj dobio je i vidljivo osvjedočenje Isusovog mesijanstva. Evanđelja o tome pišu, a Evanđelje po Luki (3,21.22) kaže: “Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: ´Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!´” Ivan je ovog trenutka znao da je Isus uistinu obećani Spasitelj svijeta. Isus je zatim otišao, a Duh Sveti odveo Ga je u pustinju. Tu je Isus u molitvi, postu i osobnim razgovorima sa svojim nebeskim Ocem proveo četrdeset dana. Ta zajednica s Ocem kroz molitvu pomogla mu je da s lakoćom pobijedi iskušenje kojim ga je đavo kušao. Jedino na što se oslanjao bila je Božja riječ, i jedino oružje koje je upotrijebio bilo je „Pisano je!” I nakon pustinje đavao je kušao Isusa, a isti princip koji je upotrijebio za Evu i prve ljude, upotrijebio je i za Isusa. Međutim, tamo gdje su Eva i Adam pali, Isus je pobijedio, a pobijedio je zahvaljujući tome što je vjerovao „svakoj riječi koja izlazi iz usta Gospodnjih”. Htio bih sada malo pogledati nas i naše prilike; pitam se nekada koliko smo mi osvjedočeni da je Isus Krist Sin Božji. Mi nemamo tako dramatično osvjedočenje kao što je imao Ivan Krstitelj, ali taj isti Duh koji je počivao na Isusu nakon krštenja i nama je na raspolaganju. On i nas može osvjedočiti o Kristovo božanstvo, samo ako to želimo. Istina, mi kao kršćani vjerujemo da je Isus Krist Sin Božji, barem deklarativno, ali mnogo puta svojim životom to demantiramo. Umjesto da se pouzdamo u Krista, nebrojeno puta svoj život uzimamo u svoje ruke i pokušavamo sami riješiti svoje probleme; a sve to nije nam potrebno. Sveti Petar, apostol, pisao je: “I svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas! “(1.Petrova 5,7) Možemo li baš toliko biti sigurni u Isusa? Isus se krstio da bi ispunio svaku pravednost. Kao bezgrešni Božji sin prošao je kroz sva iskustva kroz koja i mi prolazimo, osim grijeha. Pokazao nam je da u uvjetima u kojima živimo ipak možemo živjeti svetim, istinskim i časnim životom. Uvjet je samo jedan, osloniti se na Njega.
