Otvoriti se ljubavi prema bližnjemu kao što je Bog ljubio

Prije nekoliko godina, jedna je majka posvjedočila svome sinu: „Nikada nisam bila toliko sretna kao kao tijekom trudnoće“… Kakve li radosti pri susretu Elizabete i Marije, jer obje su bile trudne! Dvije žene nose život u sebi, dvije žene iščekuju ispunjenje riječi koja im je upućena: rođenje velikog proroka prvoj ženi, čija će zadaća biti navješenje Kristova dolaska, te rođenje Sina Božjeg među ljudima drugoj ženi… Elizabeta i Marija se raduju zajedno, sretne su i ispunjene svojim sudjelovanjem u planu koji ih beskonačno nadilazi, u planu Božjeg spasenja cijelog čovječanstva… Toga dana Marija je došla pomoći rođakinji, mnogo starijoj od nje. Vjerojatno joj je potrebna pomoć u trudnoći, u svakodnevnim zadacima, a Marija planira ostati s njom oko tri mjeseca – to jest, sve do prestanka Elizabetine trudnoće – prije povratka svojoj kući. I Elizabeta sretno pozdravlja Marijin posjet. Nije li se Marija uputila na dugačak put, krenuvši iz Nazareta, prema ovom judejskom kraju smještenom u brdima, a udaljenom nekoliko desetaka kilometara? Međutim, Elizabeta se još više iznenadila kada se pozdravljajući Mariju iznenada našla «ispunjena Duhom Svetim»… Elizabeta nije mogla primiti Mariju bez … primanja i samog djeteta Isusa, a po Njemu i dara Duha! Marija aktivno surađuje na Božjem planu spasenja čovječanstva, do mjere da je: „to potpuna suradnja bez premca“, veli Drugi Vatikanski sabor. Svevišnji je u Osobi Božje Riječi napustio nebesa i sišao na zemlju, utjelovljenjem u utrobi Djevice Marije. Od tada, Marija stalno dijeli ovu božansku raspoloživost da krene naprijed u susret ljudima, čak se spušta k nama a da pri tom nimalo ne promiče svoje dostojanstvo (dostojanstvo Majke Božje!). Prvi stih današnjeg evanđelja izričito govori o tome. Rečenica «Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.“, dobro se slagala s raspoloživošću Boga koji nije oklijevao napustiti Nebesku slavu i doći na svijet. Marija je pak mogla ostati kod kuće; uostalom, nije li već bila trudna i trebala je biti oprezna pri nošenju djeteta? Zar joj njezin zaručnik Josip nije davao perspektivu krova nad glavom i siguran obiteljski život? Marija se ipak radije izlaže riziku i kreće na put, na susret s rođakinjom. To čini «željno», opet karakteristično za raspoloživost, koja je u suglasnosti s gorljivošću za Boga. Neće li sam Isus, kasnije, sve činiti revno za Kuću Oca i za spasenje ljudi (usp. Iv 2, 17)? Neće li on sam gorljivo naviještati Radosnu vijest, čak do mjere da spremno odlazi u kuće grešnika, i da tako vrijeđa vjerske vlasti? Konačno, Marija koristi put koji nije nimalo lagan, jer vodi «do Gorja», gdje su ceste zavojite i strme … Kao što je naznačeno u drugoj nedjelji Došašća, Bog, također, ne oklijeva krenuti na dugi put i sići s Neba, da bi se pridružio ljudima, u nadi da će oni, zauzvrat, otvoriti mu put do vrata njihovih srdaca. Marija nalazi put k Elizabeti koji možda nije posve ravan, ali je u svakom slučaju upotrebljiv. Ona, dakle, ne oklijeva; odlazi k njoj. Međutim, nemojte misliti, da put ovdje završava: plod Djevičine utrobe dolazi dati nam svoj vlastiti jedinstveni Duh Sina Božjeg. U susretu s Marijom, a preko nje i s Djetetom-Bogom, koji se treba roditi, Elizabeta već prima jedan dio toga Duha, koji označava potres koji dolazi prilikom svakog susreta s Kristom. Kad se dijete Isus bude rodilo, njegov dolazak na svijet i njegov dolazak u naše srce neće značiti kraj puta. On će se, naprotiv, nastaviti po iznova pronađenom odnosu, gdje će Stvorenje iznova primiti božanski Duh Života. Taj se susret pretvara u životvorni odnos i ne dolazi zaustaviti uzajamno približavanje Boga koji dolazi čovjeku, dok čovjek priprema Bogu put do svoga srca. Božanski život doista obnavlja ljudski život i navodi ga da krene onim drugim putem, onim uskim putem, koji vodi do Kraljevstva Boga Oca (uski put, jer je ravan i ne treba se širiti kao kad bi sadržavao krivine o kojima bi se pregovaralo!).Na tom putu koji vodi ljudska srca k svom vječnom Ocu, dana nam je zvijezda vodilja, da nas vodi kao što je vodila mudrace s Istoka koji su se željeli pokloniti novorođenom Djetetu. Ta zvijezda je Gospa Karmelska, jer je po njezinom božanskom majčinstvu ovaj put ponovno otvoren i ona nam je siguran vodič koji nas prati u nebesko prebivalište koje nam je Isus pripremio.