Radost koja jača

Svake godine treća nedjelja Došašća je nedjelja Gaudete, tj. nedjelja radosti. I doista, svi ljudi nalaze se u stanju «iščekivanja te se pitaju nije li možda Ivan Krstitelj – Krist». To je zato jer je dugo iščekivani dolazak Mesije predmet velike radosti! Ova intenzivna radost ima vrlo različite motive među ljudima. Za neke, to znači dati smisao životima koji se ponekad smatraju beskorisnim ili razorenim. Krist će, dakle, tada uspostaviti svoje kraljevstvo, Božje kraljevstvo, u kojemu svatko ima svoje mjesto – dobro i pravo mjesto – odnosno, daje i drugu šansu carinicima i prostitutkama (Mt 21,28). Za mnoge druge, također, Krist će se okomiti na rimske osvajače, uklanjanjem teških nameta i tuđih zakona, drugačijih od onih koje je Mojsije ostavio Izraelu. A za treće, dugo očekivani Kristov dolazak bio bi prilika da svoje živote posvete služenju Kristu i njegovu Kraljevstvu. Ove različite i neiscrpne perspektive imaju jednu zajedničku stvar: izvor su silne radosti.Ivan Krstitelj sabire tu radost mnoštva ljudi koji mu dolaze, i štoviše, on im ne proturječi! Naprotiv, daje im još jedan razlog, koji uključuje i sve ostale: radost oko priprema, da prime Onoga koji će se roditi, jer On je «jak», tako da će ih on «krstiti Duhom Svetim i ognjem». Što se tiče neprijatelja, oni će na kraju biti spaljeni «ognjem neugasivim». No, jesmo li sigurni da razumijemo ove riječi, da razumijemo ovaj veliki motiv radosti? Da će pobunjenici koji odbijaju Kraljevstvo Božje biti osuđeni na vječni oganj – to nije teško razumjeti i predočiti si, čak i ako nas to očigledno smeta. Ali što znači da je Krist koji dolazi «jak»? Što to znači da će se ljudi krstiti «Duhom Svetim i ognjem»? Vezano za prvo pitanje, Ivan ne promatra snagu Mesije u smislu fizičke moći. Ivan Krstitelj ne brine o ovom potonjem. On se ne želi tjelesno oblikovati u atletičara: radije živi u pustinji gdje se hrani skakavcima i divljim medom (Mt 3,4) – zdravom hranom … a ne promiče razvoj mišićne mase! – I kada bude predan okrvavljenim rukama kralja Heroda, neće se pokušavati sukobiti s vojnicima koji su ga došli uhititi. Snaga o kojoj Ivan govori ne prevodi se u smislu fizičkih performansi, već, kako bismo danas rekli – u pristojno i etičko ponašanje. Govorili smo već o prvoj nedjelji ovog razdoblja Došašća; treba ostati budan i u svako doba moliti, da „uzmognemo“ [Lk 21, 36] umaći «ognju neugasivom», zahvaljujući ovoj božanskoj sili koja obuzima srca, da nam srca ne otežaju u životnim brigama … Ivan poziva svoje slušatelje da konkretno koriste ovu silu. Kako? Onaj koji može podijeliti dio svoje imovine, neka tako i učini, savjetuje Ivan Krstitelj. Ta dobra mogu biti materijalna dobra (Ivan govori o odjeći ili hrani), ali to može biti primjerice, i vrijeme koje odvajamo za svoga bližnjega! Slično tome, oni koji vrše neku vlast ili su neki vođe, neka provode vlast bez tlačenja svojih podređenih. Jer u Ivanovim očima prava je snaga ona koja ne želi jačati na štetu drugih. Naprotiv, ona se stavlja u službu drugima kad god može, a zna se i kontrolirati kada riskira podjarmljivanje drugih ljudi. To je moralna sila koja bdije nad sobom i nad bližnjima…. Obzirom na pitanje krštenja «Duhom Svetim i ognjem», Ivan Krstitelj pri tom misli na Božja obećanja iz Starog zavjeta. Prorok Izaija je govorio o Duhu Svetomu kao o Duhu koji daje život, čak i srcima suhim poput pustinje (Iz 32, 15; 44, 3). Ezekiel je sa svoje strane najavio da će dolazak Duha pretvoriti kamena srca u srca od mesa, koja su u stanju živjeti istinsku bratsku ljubav, a ne posrtati u nesmotrenom ponašanju (Ez 36,27-29). A što reći za proroka Joela prema kojemu će se Duh izliti na svako tijelo i ljudi će proricati, i koristiti se snovima i vizijama (Jl 3, 1)? Za one koji žele prihvatiti prisutnost i život Boga u sebi, da, evo sjajnih motiva koji nas potiču da zadrhtimo od radosti … Marija se doista veselila silnom radošću, kako kaže u pjesmi Magnificat (Veliča). Danas, Gospa Karmelska nas zagovara i želi da i mi u naše srce primimo ovu radost koja dolazi od Duha Svetoga.