Bog nas posvećuje svojom istinom

Pedeset dana nakon uskrsnuća apostoli i ostali koji su boravili u Gornjoj sobi dobili su dar Duha. Rezultat toga je bio da su s takvom silom svjedočili da se samo nakon jedne propovijedi koju je održao polupismeni i neobrazovani ribar – Petar, obratilo tri tisuće duša. Učenici su bili jedinstveni kao kapi vode u čaši. Upravo to jedinstvo, jedinstvo sa Duhom Svetim davalo im je nevjerojatnu snagu. Za vrlo kratko vrijeme dvanaest Isusovih učenika zapalilo je evanđeljem cijeli tada poznati svijet. Ipak, ostaje osnovno pitanje, kako je moguće među nama ljudima stvoriti jedinstvo kada smo svi različiti. Različiti smo po svom profilu osobnosti. Psiholozi nas dijele na četiri osnovne podjele. Netko je introvertan i svojim profilom osobnosti okrenut prema unutra. Netko je ekstrovertan i svojim profilom osobnosti okrenut prema van. Netko je više okrenut ljudima, drugi je više okrenut ciljevima. Svatko od nas od Boga je dobio različite duhovne darove. Kaka stvoriti jedinstvo u takvoj različitosti? Ono što čovjek ne bi uspio, Bog to čini vrlo jednostavno. Tu našu različitost kada ju On objedini,  tada dobivamo nešto savršeno. Kao prvo Bog nas posvećuje svojom istinom. Isus se molio: Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. To jedinstvo možemo ostvariti samo kroz Božju riječ. Najveći problem nas ljudi je da velike biblijske poruke razumijemo na drukčiji način. Najčešći razlozi kršćanskog odvajanja bilo je razumijevanje Božje riječi. Danas postoje tisuće kršćanskih vjerskih pravaca koji različito razumiju neku od biblijskih poruka. Kako saznati koje je tumačenje ispravno. Na jednom internetskom forumu vodila se neka religijska rasprava. Jedan znanstvenik koji se po vjerskom pitanju deklarirao kao nevjernik da bi opravdao svoju nevjeru, rekao je: “Oprosti Bože, ali nisi bio potpuno jasan.” Dali stvarno Bog u svojoj Riječi nije jasan pa ga mi ljudi ne razumijemo? Svakako, u razumijevanju Božje poruke koja je napisana ljudskim jezikom uvažavajući da je ta poruka pisana u dosta velikom vremenskom odmaku, da je pisana u nekoj drugoj kulturi koja ima drukčije životne vrednote od naše kulture, može se dogoditi da se ta slika Božjeg karaktera iskrivi, kao da ju gledamo kroz neku prizmu koja pokazuje nerealnu sliku. Da bi nekako to spriječili, ljudi koji žele stvoriti jedinstvo među kršćanima raspravljaju o biblijskim porukama i na osnovi tih rasprava stvaraju konsenzus. Oni tvrde da je nešto istina samo za to što se oko tog predmeta suglasila većina onih koji su po tom pitanju raspravljali. A koliko je siguran takav zaključak? Da bi upoznali Boga, nama ne pomaže konsenzus. Za upoznavanje Krista i Njegovog karaktera, nama treba osvjedočenje Svetim Duhom. Najbolji primjer tomu je kada je Isus pitao: “A što vi mislite tko sam ja?” Petar koji je tada bio Kristov učenik je odgovorio: “Ti si Krist”. Isus pohvaljuje Petra za takvu spoznaju, ali mu navodi i izvor te spoznaje. On kaže: To nije rezultat tvojeg logičnog zaključka, to nije rezultat glasovanja i nečijeg konsenzusa, to je rezultat Duha Svetog. On te je u to uvjerio. Isus se moli da budemo jedinstveni u Duhu. Koliko god bili različiti po bilo kojoj osnovi, Duh Sveti je taj koji nas treba ujediniti. Sveti Petar je kasnije u svojoj poslanici slikovito opisao to jedinstvo i zajedništvo kršćana. Siguran sam da se je sveti Petar cijelog života sjećao tog razgovora s Kristom. Mnogo kasnije je objašnjavao kako je on razumio Isusa, i koji je smisao toga što mu je Isus rekao. Smatrao je svojom velikom čašću što je izabran od samog Spasitelja da bude dio temelja Kristove Crkve. Govoreći o Crkvi, najbolji prijatelj apostola Petra, sveti Pavao je pisao: Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji  nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus.  U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu (Ef 22,19-22). Sam apostol Petar je uzevši tu sliku koju je opisao sveti Pavao pisao: Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. Koliko li je to različito od zajedništva u Duhu. Sveti Ivan apostol je o karakteristikama zajedništva u Duhu često pisao. Jednu od njegovih takvih izjava smo čitali na početku: Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. Sveti Ivan  ovdje navodi dvije važne karakteristike tog zajedništva. Prva i osnovna je da vjerujemo u Boga i u Njegovog Sina Isusa Krista. To je najvažnija vijest koju trebamo iznijeti ovom svijetu. Isus Krist, Sin Božji, zbog velike ljubavi prema palom čovjeku, postao je čovjekom i umjesto njega svojom smrću i uskrsnućem platio dug koji je čovjek napravio padom u grijeh. To je najradosnija vijest da je upravo tim činom Krist uspio pomiriti grešnog čovjeka sa savršenim i bezgrešnim Bogom. To je radosna vijest koja nas poziva da se ujedinimo s njim. (Z. P.)