Dopustiti Bogu da nas oblikuje
Pater Didier-Joseph Caullery, karmelićanin, iz samostana u Avonu u Francuskoj pripremio je ovogodišnje korizmene duhovne vježbe, a tekstovi su mu nadahnuti mislima poznatog brata Lovre od Uskrsnuća, također karmelićanina. Poslužit ćemo se nekim dijelovima tih njegovih razmatranja danas duhovno obogate ovih korizmenih nedjelja. Dopustimo da nam naš brat Lovro predloži sljedeće: «Nije neophodno uvijek boraviti u Crkvi da bismo bili u Božjoj prisutnosti, možemo i od našeg srca napraviti oratorij u koji ćemo se povremeno povući, da bismo se zadržavali s Njime nježno, skrušeno i s puno ljubavi; svi su u stanju održavati takve bliske odnose s Bogom, neki više a neki manje: on poznaje naše mogućnosti; započnimo, možda Bog očekuje od nas samo našu velikodušnu odluku… » (Pismo br. 9).
U pismu naslovljenom na jednog duhovnika, brat Lovro piše:
«Katkada se osjećam poput neobrađenog kamena pred klesarom od kojega klesar želi isklesati neki kip; tako se, dakle, predstavljam pred Bogom, i molim ga da u mojoj duši oblikuje svoju savršenu sliku i da me u potpunosti suobliči sebi.» (Pismo br. 1)
«Osjećati se poput neobrađenog kamena pred klesarom od kojega klesar želi isklesati neki kip». Neće li ova tvrdnja našeg brata Lovre biti i naša nit vodilja tijekom ovog korizmenog vremena? Neka Duh Sveti utisne u nas tragove Božje Ljubavi i Milosrđa, putem sakramenata, osobito putem Euharistije i sakramenta pomirenja, a da pri tom ne zaboravimo na Božju riječ : naš putnički štap – pomagalo, pomoću kojeg se krećemo ovih 40 dana. Prihvatiti, takav neki obrazac i postaviti se pred umjetnika, odnosno dopustiti Bogu da nas kleše, da nas oblikuje. Radi se o ogromnom projektu koji zahtijeva ustrajnost, ponekad i smjelost, ali nadasve čvrstu volju da svakodnevno prihvaćamo taj Božji posao jer Bog želi da se njegova djeca mogu obratiti, da bi naposljetku željela ga slijediti, ali ne bljedunjavim i mlakim ponavljanjem riječi, nego uronjeni u ljepotu naše svakodnevnice.
Sve nas to podsjeća na riječi koje je Bog nekoć uputio proroku Jeremiji: »Ustani i siđi u kuću lončarovu – ondje ću ti objaviti svoje riječi.« Siđoh, dakle, u kuću lončarovu, upravo je radio na lončarskom kolu. I kako bi se koji sud što bi ga načinio od ilovače u ruci lončarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi – već kako se lončaru svidjelo da napravi. I dođe mi riječ Jahvina: »Ne mogu li i ja s vama činiti kao ovaj lončar, dome Izraelov?« – riječ je Jahvina. »Evo, kao ilovača u ruci lončarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov.»
Bilo da se radi o kiparu ili lončaru, Božji pristup svakome od nas je isti. U ovom korizmenom vremenu, Bog želi otvoriti prostor obnove, da bi nas mogao oblikovati na svoju sliku i priliku. Od prvih stranica Biblije, u Knjizi Postanka, vidimo Boga na djelu, naročito dok stvara čovjeka: «Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.» (Post 2, 7). Klesati, modelirati, oblikovati…nije važno koju riječ odaberemo. Stvarnost je uvijek ista: Bog će u nama obnoviti svoju sliku koja se tijekom mnogih dana, sedmica ili godina možda malo izvitoperila. On će se pridružiti našoj svakodnevnici, ma kakva ona bila. Poslušajmo dakle njegov poziv: «Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.» (Knjiga Otkrivenja 3,20). Hoćemo li ga čuti? Usudimo li mu se otvoriti? Zašto ne!
Jedno će nam se pitanje obično brzo nametnuti, samo od sebe, za vrijeme ovog korizmenog hoda s bratom Lovrom od Uskrsnuća: Kako treba živjeti s Bogom cijeloga dana, kako trebamo gledati na njegovu prisutnost? Naš brat karmelićanin nam odvraća: «Najsvetija i najpotrebnija praksa u duhovnom životu jest Božja prisutnost, koja se sastoji u tome da mu se svidimo i da se naviknemo na njegovo božansko društvo, govoreći skrušeno i ljubazno razgovarajući s njim u svako doba, u svakom trenutku, bez pravila, i bez mjere; a pogotovo u danima kušnje, kažnjavanja, suhoće, bola i dakako nevjernosti i grijeha. Moramo stalno tako postupati, da sva naša djela budu na neki način mali razgovori s Bogom, ali bez učenosti, nego neka dolaze iz čistoće i jednostavnosti srca » (Duhovne izreke 6-7)
Božja riječ tijekom pet nedjelja Korizme, iz spisa brata Lovre obilježit će naše putovanje… « Tko ima uho, nek’ posluša što Duh govori Crkvama… » ponavlja pisac Knjige Otkrivenja. Radi se samo o tome. Krenimo naprijed, slušajmo i pustimo Majstora da radi. On će nas nanovo stvoriti (obnoviti). On će nas isklesati na svoju sliku i priliku.
