POUZDANJE VODI DO LJUBAVI
Jednom kada prihvatimo da je Bog milosrdna Ljubav, k Njemu idemo s povjerenjem. S druge strane, “pouzdanje vodi ljubavi”. “Ljubav je duša Puta Duhovnog Djetinjstva, baš kao što je temelj i vodilja duhovnog života i jedino sredstvo kojim se duša može uzdići do potpunog savršenstva. Jer bez ljubavi nećemo imati ni vjernosti ni velikodušnosti potrebnih za uspješan završetak naših napora“.
Karmel je uvijek potvrđivao prvenstvo ljubavi, posebno kroz dva izvanredna svjedoka, svetu Tereziju Avilsku i sv. Ivana od Križa. Bilo je sasvim prirodno da je sveta Terezija iz Lisieuxa trebala upiti duh svoga Reda. Posebno se divila svetom Ivanu od Križa, ocu karmelske obnove, čija su joj djela uvijek bila pod rukom. Tamo je pročitala da se “ljubav može uzvratiti samo ljubavlju” i da je “važno da svoj život ispunimo djelima ljubavi, kako bi se naša duša brzo konzumirala i ubrzo stigla do gledanja Boga”.
Takve su misli morale neizbježno imati motivirajući utjecaj na dušu koja ljubi kao i njezina, jer je Terezija od svojih nježnih godina žeđala za motrenjem Boga. Zapravo, čim se upoznala s tim odlomcima, počela ih je ponavljati u sebi kako bi potaknula svoju ljubav.
Ipak, bilo bi pogrešno Terezijinu ljubav pripisivati samo tim izvorima, jer je također duboko cijenila Evanđelja. U njima je vidjela da se Bog očituje kao bitna Ljubav; jasno je vidjela da je “Bog ljubav” (1 Iv 4,16). Tamo je također naučila veličinu Božje ljubavi prema nama i zaključila da je Njegova ljubav milosrdna ljubav koja se raduje saginjanju do naših bijeda kako bi nas izbavio od njih. Bog se, tako, saginje prema našem ništavilu, pretvarajući ga u vatrenu ljubav prema Sebi. Stekavši taj uvid, Terezija se, poput svetog Ivana, svim srcem posvetila zadaći da svoj život učini potpunim ljubavnim činom. Kasnije je napisala da ju je Bog izabrao posebno kako bi mogla proslaviti Njegovo beskrajno milosrđe.
Ljubav je u srcu Terezijine duhovnosti
Ta vjera u Božju milosrdnu Ljubav uistinu je korijen cijele terezijanske duhovnosti. Iz toga izvora izviru sve njezine temeljne karakteristike. U duši Terezije razvila se ona gorljiva ljubav koja ju je animirala kroz život. Nadahnulo ju je s plemenitom željom da se ponudi kao žrtva milosrdnoj Ljubavi, kako bi primila bujice te božanske ljubavi – koju mnogi odbacuju – i ljubila je Boga njegovom vlastitom ljubavlju.
Snažna karakteristika djetinjstva je ljubav, osjećaj koji prevladava u nečijim ranim godinama. Dijete nježno voli svoje roditelje i izražava svoju ljubav na mnogo šarmantnih načina. To je bio dodatni razlog za davanje ljubavi istaknutog mjesta na putu Duhovnog Djetinjstva.
U brojnim tekstovima Terezija iznosi važnu ulogu ljubavi: “Toliko dobro razumijem da se samo ljubavlju možemo učiniti ugodnima dobrom Bogu, da je ljubav jedina stvar za kojom čeznem. Znanost o ljubavi je jedina znanost koju želim”. Rekla je svojoj rođakinji Mariji Guérin: “Ne znam nikakav drugi način da se postigne savršenstvo osim ljubavlju. Ljubiti: kako su naša srca savršeno stvorena za to! Ponekad potražim drugu riječ koju bih upotrijebila, ali u ovoj zemlji izgnanstva nijedna druga riječ ne izražava tako dobro vibracije naše duše. Stoga se moramo držati te jedne riječi: ljubav”. “Što se tiče nje same,” rekla je svojoj sestri Leoniji, “meni je vrlo lako prakticirati savršenstvo, jer shvaćam da Isusa trebamo uzeti samo za Njegovo Srce”. Na kraju je izjavila Celini: “Zasluga se ne sastoji u tome što puno radite ili dajete. Ona se sastoji u tome da puno ljubite”.
Ljubav je bila i pokretačka snaga i cilj svih njezinih djela. Kao što je gledala na sve Božje osobine kroz prizmu Njegove milosrdne ljubavi, tako je i nastojala sve činiti iz ljubavi i za ljubav, “da bi ugodila dobrom Gospodinu”, “Isusu”, da Mu “udijeli radost, da bi mogao biti ljubljen”. „Kako je lako ugoditi Isusu, očarati Njegovo Srce “, napisala je Celini. „Moramo Ga samo voljeti, a istovremeno zaboraviti sebe”. A Leoniji piše: “Ako želiš biti svetica, to je lako … nastoj samo to da ugađaš Isusu, da se prisno sjedinjuješ s Njim”.
Iako svaka krepost ima svoj vlastiti motiv, Terezija je sva svoja kreposna djela motivirala ljubavlju. Potvrdila je da je ovu metodu naučila od samog Isusa: “Duhovni voditelji traže da ljudi napreduju u savršenstvu vršeći veliki broj kreposti i oni su u pravu. Ali moj duhovni Vođa, koji je Isus sam, uči me da sve radim iz ljubavi“.
Znala je, naravno, da sveci redovito rade za slavu Božju, ali, rekla je: “Ja sam mala duša i trudim se samo da Njemu ugodim. Bila bih sretna da trpim najveće boli, samo da učinim da se barem jednom nasmiješi“.