Čovjeku današnjice čini se da se smrt njega ne tiče

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je na Dušni dan 2. studenoga u katedrali Sv. Stošije u Zadru misu za sve pokojne te preminule nadbiskupe i svećenike Zadarske nadbiskupije.

U homiliji je nadbiskup istaknuo kako je čovjeku teško razmišljati o smrti, čini mu se kako je ona nešto što se njega ne tiče. Čovjek današnjice zapravo i ne zna što znači umirati, rekao je mons. Puljić

“Djeca su u roditeljskoj kući gledala kako umiru djed i baka, otac ili majka. Postupno i prirodno privikavali su se na to kako će i na njih doći red. Danas se umire u bolnicama, lječilištima i sanatorijima. A ako umre u vlastitoj kući, brzo se i uredno 'pospremi pokojnika' i odveze u mrtvačnicu. U gradskim stanovima nema mjesta za odavanje počasti pokojniku kako se to nekada činilo po selima. U modernom svijetu desakralizirana je smrt, a pogrebni obredi svedeni su na površni spektakl. Bol i smrt izgubili su socijalnu i duhovnu dimenziju koju su prije imali. Na njih se više ne gleda kao na darovanu prigodu rasta u humanosti, altruizmu i svetosti”, upozorio je nadbiskup, dodavši da ispravno razmišljanje o smrti ne dopuštaju ni popratni sekularni sadržaji sprovodnog ispraćaja.

Svaki naš trenutak, kazao je mons. Puljić, sve što mislimo, činimo i radimo, smrtno je, nestalno, propadljivo i prolazno. Svi naši uspjesi i neuspjesi, trenuci radosti i žalosti, postaju prošlost, jer se nad njima nadvija smrtna sjena.

“Suvremenog čovjeka ne muči toliko pitanje vječnog suda već strah od osamljenosti u vremenu prije smrti i ostavljenosti kad ga napuste životne snage. Strah od suvišnosti, tereta, boli i besmisla patnje jači je od straha susreta s vječnim sucem. Stoga je važno i dragocjeno vrijeme bolovanja i umiranja, posebice trenuci pred samu smrt. To je neponovljivo”, kazao je zadarski nadbiskup i podsjetio da je Isus vrijeme neposredno pred smrt iskoristio za najvažnije čine: bio je sa svojim učenicima koje je nazvao prijateljima i pozvao ih neka ljube jedni druge, ustanovio je euharistiju, molio je i hrabrio učenike neka ustraju u molitvi, obećao im je ulazak u kraljevstvo Oca svojega te je otvoreno govorio o smrti koja se približava.

Na kraju mise nadbiskup je u pratnji svećenika otišao u pokrajnju lađu katedrale, gdje se pomolio nad grobnicom zadarskih nadbiskupa u kojima počivaju tijela Mate Garkovića, Marijana Oblaka i Ivana Prenđe. (ika / gk)