Kardinal Bozanić upozorio da je na početku svakoga ljudskoga otuđenja zaborav vlastitih korijena i vlastite povijesti

Svečano misno slavlje na svetkovinu Božića u zagrebačkoj katedrali predvodio je 25. prosinca zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s imenovanim bjelovarsko-križevačkim biskupom Vjekoslavom Huzjakom te s kanonicima prvostolnog Kaptola zagrebačkog i prebendarima.

Na početku misnog slavlja, kardinal Bozanić čestitao je vjernicima radostan Božić, te ih pozvao da se misnim slavljem približe Bogu danas rođenome.

Homiliju je kardinal započeo podsjećanjem kako je svjetlo misao vodilja božićnog bogoslužja. Svjetlost i tama susreću se u Božiću. Svjetlo se pojavilo u tamnoj noći. Novorođeno Dijete u betlehemskim jaslama je Svjetlo svijeta. Rođeno je kao svjetlo, jer je utjelovljenje svekolike ljubavi: Božje ljubavi. Ono je uosobljeni znak Onoga koji je sama ljubav, koji je neizmjerno milosrdan, rekao je kardinal, te istaknuo kako nas koji smo prestrašeni tamom grijeha, nemira, boli, trpljenja, to Svjetlo tješi, podiže i oživljava. Božićno svjetlo je sigurnost: da je Bog došao k nama ne da nas osudi, nego da nas podigne.

Božićno svjetlo je poziv da naš Bog nije samo svemogući stvoritelj i mudri upravitelj svemira, nego da je On i otac, brat i prijatelj. U Božiću se Bog na neki način udomio u našem svijetu, jer je Isus Krist i čovjek, stvorenje, sluga, putnik na zemlji, potreban i siromašan.

Mi kršćani – mi koji svetkujemo Božić – “narod smo spomena” u čovječanstvu koje gubi spomen, koje se predaje zaboravu. Gubi sjećanje jer je obuzeto, gotovo opčinjeno redanjem svakodnevnih događaja, koji su samim time i prolazni, kratkotrajni i bez ozbiljne budućnosti. Upravo zato mi, koji slavimo Božić, imamo zahtjevno poslanje spašavanja svojih suvremenika od nesreće zaborava – svojim svjedočenjem, svojim naviještanjem, svojom radošću, svojim životom, rekao je kardinal, te podsjetio kako je zaborav vlastitih korijena i vlastite povijesti na početku svakoga ljudskoga otuđenja.

Mi obnavljamo spomen da ne bismo “zaboravili Krista”. Naime, Bog Stvoritelj nas je od početka u Njemu naumio i želio, te je sav naš život dan za danom, sudbonosni hod Njemu ususret, ususret Gospodaru povijesti i pravednom sucu živih i mrtvih.

Kardinal je podsjetio, kako i nas danas poput pastira, božićni anđeo potiče “Vi koji čeznete za nečim što će dati značenje i smisao vašem postojanju, vi koji u dubini srca – usprkos slabostima i prijestupima – čeznete za otkupljenim, čistim i dostojanstvenim životom, vi koji ste u iščekivanju Nekoga koji će vas uistinu spasiti, imajte povjerenja: pronaći ćete! Božić ulijeva neizmjernu hrabrost onima koji se barem malo prepuste njegovom vječnom iznenađenju i radosti.”

Zato, nemojmo se obeshrabriti: pronaći ćemo! Samo ako ne očekujemo da će moć, bogatstvo i svjetovno znanje našem strastvenom i nesigurnom traženju dati svjetlo, oslobođenje od zla i nadu! To nisu putovi po kojima nas Gospodin spašava! To je Božji put, istaknuo je kardinal Bozanić.

Božićni događaj, tako drag i privlačan svima budi u nama jasniju, otvoreniju, smioniju svijest o našem identitetu Kristovih učenika. Poziv je to koji nitko, osobito u ovo vrijeme, ne može prečuti, rekao je kardinal, jer radost koja ovih dana preplavljuje naša srca, sreća je i zadovoljstvo što smo prosvijetljeni istinom Evanđelja, jedinom nepobitnom, neospornom i vječnom istinom.

Zanosna je također spoznaja da smo pridruženi Sinu Božjem koji je čovjekom postao te da smo krštenjem životno ucijepljeni u Njega. Radosnim nas ponosom ispunja i činjenica da pripadamo Katoličkoj Crkvi, jer smo “narod određen za Božju svojinu, da razglasi slavna djela onoga koji nas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo”.

Stoga je kardinal upozorio kako nikakva druga ponuda, nikakvo drugo vjerovanje, ne može u našim očima zasjeniti i u našim srcima zatomiti neusporedivo izabranje, poziv što smo kršćani, to jest da smo “postigli milosrđe”, da smo obuhvaćeni, preoblikovani, sabrani u novu, neprolaznu stvarnost Djeteta čije rođenje u Betlehemu danas slavimo. Isus među nama, postao nam je blizak, naš brat, prijatelj i suputnik na putu. To je dio obrazloženja duboke božićne radosti.

Dar je to što više nismo sami, rekao je kardinal, te upozorio kako ljudi danas žive zbijeni i stiješnjeni, opskrbljeni raznim informacijama kao nikada prije. A ipak su tako često stranci jedni drugima, bez potpore iskrenoga zajedništva i razmjene misli i života. Međutim, od trenutka u kojemu je Sin Božji postao čovjekom i nastanio se među nama, ni jedan se čovjek ne treba osjećati samim i napuštenim. Svaki čovjek koji vjeruje i prihvaća puninu božićne istine, preporođen je, jer sa sigurnošću može ustvrditi: Bog je sa mnom, On zna da postojim i ne zaboravlja me, prati me svojom ljubavlju.

Kardinal je nadalje upozorio, kako unatoč tome što je svjetlo Kristovo zapaljeno prije oko dvije tisuće godina, i ovog Božića postavlja nam se pitanje: nije li možda danas još uvijek puno tame i mraka? Nije li možda danas jača tmina, nego ona u božićnoj noći? Došao je Otkupitelj. On je zapalio u svijetu veliko svjetlo milosti, radosti, slobode i mira, ali još uvijek djeluje i tama grijeha, žalosti, ropstva i boli.
Naša vjera tapka u tami, naša je nada napastovana malodušjem, naša se ljubav gubi u potocima boli. Tajna Božića daje nam odgovor: ne samo svjetlost, nego i noć, ne samo noć, već i svjetlost. Na ovom je svijetu istinita svjetlost, istinita je i noć. Božić je svjetlo u noći. Čudo Božića sastoji se u ovome: u beskrajnoj tmini stoljeća i u dubini ljudskih srdaca postoji jedna točka u kojoj nestaje tama, a započinje svjetlost. Ta je točka Betlehemsko dijete.

Evanđelje – Radosna vijest, koja je krenula iz Betlehema, namijenjena je svima. Neka ova beskrajna radost ispuni sve naše domove, neka božanskom rukom nježno pomiluje glave naše djece, obraduje naše obitelji, ohrabri bolesnike u patnjama, utješi osamljene i starije, neka bude radosna sigurnost svima koji traže smisao života. Neka je blagoslovljen Bog koji nas je danas pohodio.

Molimo da nam novorođeni Kralj bude bliz. Da bude osobito bliz onima koji se ovih dana nalaze u teškoćama tjelesnim ili duhovnim, rekao je kardinal, te pozvao na obraćanje Mariji: “O Marijo, koja poznaješ goruće probleme čovječanstva, Ti koja poznaješ teškoće naše domovine Hrvatske, Ti koja poznaješ slabosti naših gradova i mjesta, naših obitelji, naše mladeži, naše djece, nas odraslih, nauči nas vjerovati da mir Božji može izmiriti sve, zacijeliti naše rane i uništiti naše grijehe. Pomozi nam da danas otvorimo svoja srca velikom Bogu koji je postao malo Dijete. Daj da svatko od nas bolje shvati svoj poziv i osobnu odgovornost u svjetlu božićnog događaja.

Pomozi nam da gradimo civilizaciju mira i ljubavi. Obasjaj nas novorođeni Kralju svojim svjetlom i obdari svojim mirom, ostani uvijek Emanuel – Bog s nama”, rekao je kardinal, izražavajući još jednom čestitku za čestit i svet Božić, a propovijed je završio riječima blaženog Alojzija Stepinca: “Dragi vjernici! Dolazak Isusa Krista na svijet u svetoj Božićnoj noći, jest najveći događaj u ljudskoj povijesti.

Dolazak Boga na svijet u slici djeteta, da spasi ljude, jest najveće dobročinstvo Božje… Neka se dakle udruže sva kršćanska srca, neka se stope u jedan svi glasovi ljudski, neka se ujedine u jednu nepreglednu povorku svi kršćani i izvrše ono, što pjevamo u onoj lijepoj božićnoj pjesmi: 'Malo Dijete pohodite – vi u Betlemu – Poklonite se svi duboko – Bogu svojemu'!”

Misno slavlje pjevanjem je uveličao katedralni muško zbor Koralisti pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka uz orguljsku pratnju Nevena Kraljića.

IKA