Krive slike o Bogu i kako se truditi promijeniti ih
Kako se o molitvi može govoriti na razne načne i pod raznim vidovima, u slijedećih nekoliko emisija željele bismo svratiti pozornost kako naša kriva percepcija Boga može utjecati na našu molitvu. Možemo imati krivu sliku o Bogu pa je onda i molitva iskrivljena ili čak onemogućena. Najprije ćemo vidjeti kakvu nam sliku Božju daje Sv. Pismo: Bog je Bog ljubavi, apostol Ivan kliče: “Bog je ljubav” (1 Iv 4,8). Isus je objavio da je Bog dobri Otac svih ljudi koji ljubi ali to ne znači da Bog ljubavi nije za čovjeka i zahtjevan. Ističući u prvi plan da vjernik treba nastojati vršiti volju Božju, Isus time želi čovjeka osloboditi od ropskog odnosa s Bogom koji se temelji na propisima Zakona i pozvati ga na osobni odnos s Bogom koji se temelji na slobodi i ljubavi, gdje će na najbolji mogući način doći do izražaja njegovo predanje. Bogu i drugom čovjeku. A Bog ljubavi želi nas po ljubavi voditi putem vječnog spasenja kako to Ivan možda u najljepšoj rečenica u cijelom Svetom pismu zapisa: “Bog je tako ljubio svijet daje dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine nijedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Iv 3,16). Paralelno s ovom ovo objavom jedine prave slike o Bogu Sveto pismo još od prvih stranica donosi i svjedočanstva o napastima krive slike o Bogu koji sputava ljudsku slobodu kojoj su ljudi izloženi. Još u prvoj napasti zmija sugerira Evi krivu sliku o Bogu, Bogu koji samo brani i zabranjuje: Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednoga stabla u vrtu. (Pos 3,1). A kada je prvi čovjek pao u prvi grijeh kao popratna posljedica toga isto čina osjetio je strah pred Bogom ljubavi: Bog zovne čovjeka: Gdje si? On odgovori čuo sam tvoj korak po vrtu, pobojah se jer sam gol pa se sakrih. Tko ti kaza da si gol? Jesi li dakle jeo sa stabla koje sam ti zabranio jesti? (Pos 3, 9-10). Na mogućnost služenja Bogu s krivom slikom bez da osoba to čini u ljubavi i slobodi gledajući Boga kao dobroga Oca nego kao onoga koji niša ne daje i ne dopušta, ukazuje i Isus u prispodobi o izgubljenom sinu kada u usta strmijeg sina stavlja ovu optužbu prema Ocu: Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje zapovijedi, a ti mi nikada ne dade ni jareta da bi se mogao pogostiti sa svojim prijateljima. (Lk 15, 29) Za živjeti vjeru i imati autentičan odnos prema Bogu u ljubavi, Bogu Ocu našem nebeskom, nužno je imati u svojoj duši pravu evanđeoski objavljenu sliku o Bogu. Mnogi, ljudi, na nažalost iz razno raznih razloga, nose u sebi krivu ili iskrivljenu sliku Boga. Sliku i pojam o Bogu mi, velikim dijelom ljudi stječu na temelju znanja i osobnog iskustva vjere, ovisno kako im je otajstvo vjere naviješteno i posvjedočeno posebno u djetinjstvu te na temelju slika i doživljaja o svom vlastitom zemaljskom ocu. Vjerski poremećaji slike o Bogu predstavljaju poremećeno unutarnje usvajanje određenog vjerskog poimanja pod utjecajem pogrešnog vjerskog odgoja na primjer prikazivanja vjere kao sputavajuće religioznosti crkvenih propisa i zakona, ovo smiješ ili ne smiješ. A u biti se radi gotovo radi o krivoj slici Boga ili o pogrešnom središnjeg otajstva vjere poimanju vjere, a to je ljubav. U krive ili dvojbene slike o Boge ubrajaju se sve one predodžbe o Bogu koje zastrašuju čovjeka i narušavaju njegovo povjerenje u Božju ljubav, dobrotu i milosrđe te dovode do bezrazložnog straha, osjećaja srama ili nezdrave krivnje, osjećaja osobne ništavnosti i bezvrijednosti. Na žalost takva slika o Bogu se još samo pojačava ako osoba moralno luta i pada teže prijestupe i pogreške, jer Adam je slika svakoga od nas i kao što se njemu u dušu zbog grijeha uvlačio strah od Boga ljubavi tako se događa i s nama. Takve osobe u Bogu vide strogog suca ili svemirskog policajca, a ne milosrdnog stvoritelja koji ljubi čovjeka i izvor je života. To su osobe koje ne prepoznaju nedvojbenu Biblijsku poruku, Boga milosrdnog Oca ljubavi koji prašta i vodi putem spasenja. Isto tako oblikovanje slike o Bogu je redovito i psihološki uvjetovana na temelju doživljaja vlastitoga Oca. Prema tome ako je zemaljski otac imao puno ljubavi, razumijevanja, strpljenja prema svome djetetu, ono će tada dijete oblikovati u svojoj psihi pozitivnu i dragu sliku oca. Kad to dijete kasnije čuje za Boga i kad ga počne nazivati Ocem, na što nas poziva molitva Očenaša, ono će, najvjerojatnije, imati ispravan pojam Boga, odnosno pozitivnu sliku Boga kao dobrog i dragog Oca, koji ga voli i za nj se brine. Ukoliko je dijete bilo zapostavljeno od oca ili čak prestrogo kažnjavano, ono će, najvjerojatnije, i na Boga Oca gledati s nepovjerenjem, strahom, a možda čak i s prezirom. (Ovo predavanje, kao i većina slijedećih, je uglavnom parafrazirano iz predavanja M. Nikića na FTI od 2000 i tekstova M. Nikić, Krive i prave slike o Bogu, Naklada J.Lang, 2006, Zagreb, str, 8-10; 20- 35. )