Sv. Vinko Paulski o molitvi
U svojim duhovnim nagovorima “Kćerima ljubavi« sveti Vinko Paulski, otac siromaha, govori vrlo jednostavno, jasno, izravno; riječ mu je protkana dobrotom i jačinom. Tu odliku ima njegovo razlaganje o molitvi, što ga donosimo danas kad obilježavamo Dan siromaha po želji Pape Franje. „Molitva je, kćeri moje, uzdignuće duha Bogu; po njoj se duša na neki način odjeljuje od sebe da bi potražila Boga. Molitva je razgovor duše s Bogom, razmjenjivanje misli. Bog govori duši ono što hoće da ona zna i čini, a duša govori svome Bogu ono što joj on sam otkriva da mora od njega tražiti. Molitva je mislena i usmena. Usmena, iako se obavlja riječima, uvijek mora biti uzdignuće duha Bogu popraćeno velikom pažnjom na ono što se izgovara. Prirođeno je čovjeku da moli. Zapažamo to kod djece. Duhovni učitelji govore da su njihove molitvice Bogu vrlo ugodne i da im se Bog raduje. Mislena se molitva obavlja umom i voljom. Nakon duhovnog čitanja ili slušanja duh se budi u Božjoj prisutnosti, nastoji shvatiti predočeno otajstvo, pronaći poruku koja mu odgovara i probuditi čuvstva kako bi prigrlio dobro i odbacio zlo. I ako u ovome sudjeluje volja svojim činom, ipak se ova molitva naziva umnom. U njoj, naime, prvotno sudjeluje um nastojanjem da shvati predočenu istinu. Ovo se obično zove razmatranje (meditacija). Svatko ga može obavljati po svojoj sposobnosti i prosvjetljenju što mu ga Bog daje. Druga vrsta umne molitve zove se motrenje (kontemplacija). Tom molitvom duša u Božjem prisustvu ne čini drugo nego prima što joj on daje. Sama ne poduzima ništa. Bog joj nadahnjuje sve što bi mogla tražiti, i više od toga, a da ona ne ulaže nikakav napor. Jeste li ikada, moje drage kćeri, iskusile ovu vrst molitve? Siguran sam da jeste, vrlo često, u svojim duhovnim povlačenjima. Začudile ste se kako Bog, a da vi niste ništa pridonijele, ispunja vaš duh spoznajama koje niste nikada imale. U jednom i u drugom načinu molitve Bog daje tako divnih prosvjetljenja svojim slugama. Bog ispunja njihov um tolikim istinama koje su drugima nerazumljive; shvaćaju ih oni koji su odani molitvi. Bog zagrijava njihovu volju i napokon potpuno zaposjeda srce i dušu. Moje drage sestre, iako učeni imaju više predraspoloženja za molitvu te mnogo u njoj uspijevaju jer im je duh otvoreniji svjetlu, znajte da Bog sasvim drukčije postupa s jednostavnima. »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima« (Lk. 10, 21). Na našoj se skromnoj braći obistinjuje Božje obećanje da će se otkriti malenima i poniznima. Divimo se prosvjetljenjima kojima ih Bog dariva. To im jedi-no od Njega dolazi; zato nas neuki postolar, pekar, vozač zadivljuju. Postiđeni znamo međusobno razgovarati da nismo onakvi kao oni. Govorimo jedan drugome: »Gledaj onog jednostavnog brata. Ne zapažaš li lijepe i dobre misli što mu ih Bog dade? Nije li to divno? Što govori, ne govori jer je to prije naučio; doznao je kad je počeo moliti«. Velike li i neshvatljive Božje dobrote. Uživa da se priopći priprostima i malenima, da nas pouči kako je sva mudrost svijeta neznatna u usporedbi sa znanjem što ga On dariva onima koji ga traže molitvom. Stoga, moje drage sestre, odlučimo da nikada nećemo propustiti svagdanju molitvu. Naglašujem, svagdanju molitvu. Ako je moguće nikada je ne izostavljajmo. Ne dopustimo da vrijeme prolazi a da nismo u molitvi, da nam duh nije uzdignut Bogu. Jer molitva je, rekosmo, uzdignuće duha Bogu. Ali vas molitva ne smije spriječiti da pripremite lijek, da ga donesete, da pogledate bolesnika. Ništa vas ne smije smesti, moje kćeri! Nemojte propustiti da vaša duša i tada bude u Božjoj nazočnosti i uvijek spremna upraviti Bogu koji uzdah. Kad biste znale, moje kćeri, kako se Bog veseli kad vidi da se k njemu s ljubavlju obraća ponizna sluškinja, siromašna Kći Ljubavi, s većim biste pouzdanjem polazile na molitvu negoli vam to ja mogu savjetovati. Kad biste znale koliko ćete tu znanja crpsti, koliko ljubavi i miline pronaći! U molitvi ćete, moje drage kćeri, naći sve. Ona je vrelo i izvor svih znanja. Odakle to da neuke osobe tako umno govore o Bogu, razlažu Božja otajstva shvatljivije negoli učitelji bogoslovlja? Ovi imaju znanje o Bogu koje im njihova učenost pruža, ali osoba molitve govori o tome sasvim drukčije. Ove se dvije vrste osoba razlikuju po tome što jedni govore prema stečenom znanju, a drugi prema darovanom znanju, obogaćenom ljubavlju. Zato učeni u razgovoru s njima nisu učeniji od njih. Učen treba da šuti kad naiđe na osobu molitve jer ona govori o Bogu kako on ne zna govoriti. Vidjeli smo brata Antuna, skromnog brata Antuna. Da li ste ikada čuli nekoga da tako govori o Bogu kako je govorio on? Ja nisam nikad nešto slično doživio. Deset riječi iz njegovih usta jače je djelovalo na srce negoli tolike propovijedi. Njegove su riječi bile dirljive i uvjerljive, njihova se toplina blago prelijevala u srca i osvajala ih. Gdje je to naučio? Naučio je iz nekoliko propovijedi što ih je čuo, a zatim je razmatrao. Bog mu se je tako obilno povjerio da nismo ljepše čuli govoriti o Bogu. Sve je to plod molitve.”