PRVO OD ČETIRI ELEMENTA TEREZIJINOG OTKRIĆA
Ne može se prenaglasiti milost koja je 1897. godine učinila da Terezija bolje razumije pravilo ljubavi prema bližnjemu. Terezija je počela pisati svoj posljednji rukopis kako bi pokazala prosvjetljenja koja je dobila po tom pitanju.
Otac Philippon usmjerava našu pozornost na ovaj odlomak iz Povijesti jedne duše. Autor je preporučio da nas ne sablažnjava ovaj napredak u tako bitnoj točki kršćanske duhovnosti: “Sveci su”, piše on, “podložni zakonu napretka, čak utjelovljuju njegovo najživlje ostvarenje; njihov život je trajni uspon.» Zasluga mons. A. Combes-a je ta da on naglašava važnost ove terezijanske intuicije: on pokazuje da je ona najnovija, budući da je pisanje poglavlja IX i X Povijesti duše slijedilo pisanje poglavlja XI.
Prvo ćemo prikazati točna otkrića koja Terezija donosi o ljubavi prema bližnjemu. Nakon toga ćemo vidjeti hoće li je ovo novo razumijevanje zapovijedi uzrokovati da napusti svoje prijašnje razumijevanje druge zapovijedi. Zaključno ćemo istaknuti točke na temelju kojih možemo govoriti o napretku u terezijanskom načinu ljubavi prema bližnjemu.
Terezija u svom rukopisu nije razlikovala različita “prosvjetljenja” koja je dobila 1897. po pitanju ljubavi prema bližnjemu. No, prateći tekst njezina posljednjeg rukopisa, možemo ih razlikovati četiri.
Recimo odmah da Terezija ovdje ne koristi riječ “otkriće”. Ali glagol “razumijela sam” – koji Terezija ispisuje četrnaest puta na četrnaest stranica – iskazuje svaki put pod njezinim perom novo svjetlo, i nećemo se iznenaditi ako vidimo da je riječ o “otkrićima” do kojih je Terezija došla na tu temu ljubavi, kao što je to bilo i njezino “otkriće lifta” ili njezino otkriće “zakona duhovne privlačnosti”.
- Značenje druge zapovijedi
Ono što se Tereziji prvo dojmilo je da je Isus rekao: “Druga je zapovijed kao prva: ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“.
Kako ona tumači tu sličnost između dviju zapovijedi? Shvatila je da je druga zapovijed jednako važna kao i prva i da treba paziti da ugodi drugima kao i Bogu, odnosno da je glavni način da se ugodi Bogu obdržavanje Njegove druge zapovijedi.
„Prije svega sam inzistirala na ljubavi prema Bogu i u svojoj sam ljubavi prema Njemu spoznala da svoju ljubav ne treba izražavati samo riječima, jer: „Neće ući u kraljevstvo nebesko oni koji govore: Gospodine, Gospodine, nego oni koji vrše Božju volju.”
Što to znači? Da li je Terezija trebala čekati toliko dugo da bi shvatila da ljubav ne treba izražavati samo riječima? Nije neophodno pobijati takvu pretpostavku. Nekoliko mjeseci ranije ona je rekla: “Ljubav se dokazuje djelima” i nikada nije propustila priliku da se žrtvuje kako bi dokazala svoju ljubav prema Gospodinu. Među tim žrtvama koje je činila veliko mjesto zauzimaju one koje je činila “za druge”: uskraćuje sebi svoj dio pića da bi ga prepustila sestri koja je pokraj nje u blagovaonici, traži društvo manje prijatne sestre tijekom rekreacije itd. Međutim do tada Terezija još nije uočila toliku važnost “druge zapovijedi”.
Dovoljan je jedan primjer da to pokaže. U kolovozu 1893., komentirajući za Celinu stranicu Evanđelja gdje Gospodin potvrđuje da ćemo biti suđeni po stvarnoj – djelotvornoj ljubavi koju smo imali prema drugima, Terezija ne aludira na ovu ljubav prema bližnjemu. U ovoj velikoj slici posljednjeg suda ona vidi samo jedno: Isus traži našu ljubav: “On postaje siromašan da bismo mu mogli dati ljubav. I ne radi se o ljubavi koju Isus traži od nas u osobi naše nesretne braće; radi se o ljubavi koju moramo “sačuvati” za Isusa i “uskratiti” drugima: “Dajmo, dajmo Isusu, budimo škrti prema drugima, a velikodušni prema Njemu”. Kada čitamo u Evanđelju: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega; jer bio sam gladan i nahranili ste Me; Bio sam žedan i napojili ste Me; nisam imao gdje prenoćiti, a vi ste Me primili, Terezija ne misli na našu dužnost pomoći braći, nego na dužnost da ljubimo Isusa više od svega i da Mu damo sve mjesto u našim srcima.
Treba obratiti pozornost i na to da je Terezija u svom prvom rukopisu samo jednom upotrijebila riječ “milosrdna ljubav – charité”: “Osjetila sam da je jednom riječju (od Božića 1886.) ljubav – charité ušla u moje srce.” U svom pismu sestri Mariji od Presvetog Srca koristi ovu riječ dva puta, ali u smislu ljubavi prema Bogu. S druge strane, u posljednjem se rukopisu (C) riječ “charité” koristi dvadeset i šest puta – uvijek u smislu ljubavi prema bližnjemu – a riječ ” charitable – dobrotvorna” četiri puta.