LJUBI BOGA U BLIŽNJEMU I BLIŽNJEGA U BOGU
Ljubiti nekoga teologalnom ljubavlju znači ljubiti “Boga u njemu” i “njega u Bogu”. Tako je Terezija ljubila druge kad je mislila na njih u molitvi: htjela je da im se Bog više daruje i da se oni njemu više daruju. Da vidimo ljubi li ona još uvijek druge na ovaj način kad im se stavlja u službu.
Mora se priznati da se ponekad čini da je Terezijina jedina briga bila da ugodi drugima „kako bi ugodila Bogu“. To je posebno vidljivo kada se odrekne osobnog zadovoljstva radi zadovoljstva drugih. Kada na dan pranja rublja zauzme najgore mjesto za sebe kako to drugi ne bi morali činiti, “čin ljubavi” koji ona izvodi prilično je sličan svim drugim žrtvama koje rado prinosi Isusu tijekom dana (čin strpljivosti, poslušnosti ili siromaštva). Na neki način, ona iskorištava prisutnost drugih, usluge koje se trebaju učiniti drugima, kako bi prinijela novu žrtvu Bogu.
Moramo, međutim, primijetiti da u tim djelima ljubavi, nadahnutim željom da se ugodi Bogu, Terezijin stav nije potpuno isti kao kada mora strpljivo podnositi omalovažavajuće primjedbe. U potonjem slučaju drugi su za nju bili kao ljudi koji su je oblikovali, “klesali”, providonosna oruđa Gospodinova; ovdje, naprotiv, ona se smatra službenicom drugima,” koja im je na raspolaganju. Ali ona je obavljala te usluge jer je Bog to tražio od nje, da Mu ugodi.
Ipak, Terezija zna savršeniji način “prakticiranja ljubavi”: vidjet ćemo slučajeve u kojima se Terezija stavlja u službu svojih sestara, ne samo da ugodi Bogu, nego da se stavi u službu samoga Boga, prisutnog u njezinim sestrama. Terezija je više puta imala priliku to potvrditi i učiniti.
Kad se ponudila da povede sestru sv. Petra u blagovaonicu, učinila je to, sjetivši se Isusovih riječi: “Što god učiniste najmanjima od mojih, meni ste učinili.” Istina je da ovaj Terezijanin citat ne bi bio dovoljan da dokaže da je ona tada vidjela Isusa u duši ove stare bolesne redovnice. To bi doista moglo značiti njezinu jednostavnu želju da ugodi Isusu izvodeći ovaj “čin ljubavi”. Drugim riječima, Terezija bi ovu riječ iz Evanđelja mogla protumačiti kao da nam Isus jednostavno govori: Toliku važnost pridajem zapovijedi ljubavi prema bližnjemu jer ću kasnije nagraditi sve vaše usluge koje ste učinili svojoj braći, kao da ste to meni osobno učinili.
Ali Terezija na slijedećoj stranici kaže da je Isus želio da ona od samog početka svog redovničkog života osjeti “kako je slatko vidjeti Njega u dušama Njegovih zaručnica”. Ona vodi sestru sv. Petra u blagovaonicu s takvom ljubavlju, priznaje, da ne bi mogla učiniti bolje da je vodila samog Gospodina Isusa.
U drugim je okolnostima Terezija služila drugima kao da služi samoj Svetoj Obitelji: na primjer, jedne je večeri pripremala noćnu svjetiljku za rodbinu Majke Marije Gonzage, koja je trebala ostati u sobi sestara koje su radile na porti. Kad je sestra Genoveva došla u napast da se zatvori u sebe, Terezija ju je savjetovala da služi drugima, misleći da posjećuje Isusa i Mariju. Tijekom svoje posljednje bolesti priznala je sestri Genovevi da bi željela biti bolničarka i da bi se s velikom ljubavlju brinula za bolesne, misleći na riječi našega Gospodina: “Bio sam bolestan i vi ste mi pomogli”.
Pod ovim različitim okolnostima, čini se da Terezia nije razmišljala o mogućim posljedicama svojih materijalnih usluga za duhovni napredak onih oko nje; drugim riječima, nije izravno služila svojim sestrama “da više ljubi Boga”, nego jednostavno zbog otajstvene solidarnosti koja sjedinjuje Krista s udovima njegova Tijela i koja nam omogućuje da ga ljubimo u osobi naše braće.
Naprotiv, dajući duhovnu pomoć svojim novakinjama, Terezija je željela da one imaju veću ljubav prema Bogu. Kad je, na primjer, nastojala otvoriti tužna srca, tražila je od svojih sestara da se, umjesto se zatvaraju same u sebe, obrate Gospodinu, s radošću prihvaćajući žrtve svoga redovničkog života. Želja njezine teologalne bratske ljubavi izravno nadahnjuje njezino ponašanje: “Neka moj bližnji bude više u Bogu i Bog u njemu.»
Ali nemojmo vjerovati da je Terezija činila djela teologalne ljubavi samo kad je izričito željela duhovni napredak svoga bližnjega. Volja da ljubi Boga i učini ga ljubljenim, koja je ispunjavala njezino srce, dala je teologalnu dimenziju svim njezinim službama bližnjemu.