Zlato se u vatri kuša
Sv. pismo na mnogo mjesta navodi da je zlo kazna za grijeh. To je očito već na samom početku Biblije. Iza onoga prvoga grijeha, iza grijeha u raju Jahve čovjeku reče: ‘Jer si jeo sa stabla s kojeg sam ti zabranio jesti … evo: zemlja je zbog tebe prokleta. Rađat će ti trnjem i korovom … U znoju lica svoga kruh ćeš svoj jesti’ (Post 3, 17 sl.). Zaista je istina, da mnogih zala ne bi nikada bilo, da nije bilo grijeha. To je tako očito, da to kao prstima pipamo. Tko bi mogao osporiti tvrdnju: da nema grijeha sebičnosti, zavisti, mržnje, osvete, zaista bismo bili pošteđeni mnogih zala … Ipak nisu baš sva fizička zla neposredno od grijeha. Jedne zgode gledajući apostoli slijepca od rođenja upitaše Isusa: Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?’ Tada ih je Isus poučio: Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se očituju na njemu djela Božja (Iv 9,2-3). Nakon toga Isus čudesno ozdravi slijepca. Vrijeme proroka Ilije bilo je vrijeme velikog otpada Izraela od Boga. Vođa je toga otpada i glavni krivac bio kralj Ahab. Radi toga otpada prorok je Ilija navijestio kaznu: Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, ne će ovih dana biti ni kiše ni rose, osim na moju zapovijed (1 Kralj 17, 1). Nebo je uskratilo kišu. Ni rose više nije bilo. I potoci su presušili. Nastala je velika glad. Upravo u vrijeme te gladi stiže Ilija u Sarfatu i susretne udovicu o kojoj nam je progovorilo prvo misno čitanje. Čuli smo kako je Bog čudesno spasio od gladi Iliju i udovicu s njezinim sinom. Puno se puta ponovila čudesna Božja pomoć. Bog nije nikada nemoćan. I u bezizlaznim okolnostima on znade naći izlaz … Nije li ono što i ove naše dana čini Caritas i druge dobrotvorne organizacije upravo čudesna Božja pomoć. Da bi Bog spasio udovicu i njezina sina, pronašao je Iliju. Da bi mogao mnogima danas – Caritas i druge dobrotvorne organizacije. Nije se Bog time iscrpio. Zato ne smijemo nikada izgubiti pouzdanje u Boga … Ovo govori Gospod, Bog Izraelov: ‘U ćupu ne će brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti … (J.č.). Božja riječ nije iznevjerila … I nikada ne će iznevjeriti … Prisjetimo se, daje Bog puno puta svoju riječ uvjetovao: – ostaviti zla djela svoja … – k Bogu se okrenuti; to znači obratiti se … – uvijek zaufano k Bogu vapiti … – uvijek se nadati i unaprijed pjevati hvalu Bogu … Bog nije danas nikako slabiji, nego li je bio u dane proroka Ilije … Zato: Hvali, dušo moja,. Gospodina! On ostaje vjeran zauvijek, potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruha daje. Gospodin oslobađa sužnje … Gospodin štiti pridošlice, sirote i udovice podupire, a grješnicima mrsi putove (Ps 146). U toj ljubavi i brizi za nas središnje mjesto pripada Kristu. Snažno je to izražena riječima iz poslanice Hebrejima: Krist uđe … u samo nebo: da se pojavi pred licem Božjim za nas. Sada se pojavio, jednom, na svršetku vremena, da grijeh dokine žrtvom svojom. Krist: jednom se prinese, da grijehe mnogih ponese … – onima koji ga iščekuju sebi na spasenje (2. č.). U Isusu je sve za nas i radi nas. Samo ga treba prihvatiti; onako kako nas je to on sam poučio. Da bi pritekao u pomoć Bog se služi i udovičkim darom. Udovičkim darom spasio je Iliju. Ali svojim darom udovica je spasila i sebe i svojega sina … I danas oni koji otkidaju od usta, da bi pomogli još bjednijima, čine dobro i samima sebi. To je logika i paradoks evanđelja i evanđeoski shvaćene ljubavi … Čudno, ali je zaista tako … U vezi s udovicom iz današnjeg evanđelja više sam puta čuo kao poslovičnu izreku: Mali dari su Bogu dragi … Zaista je Bogu bio draži mali udovi čin dar od onih velikih darova bogataša … Ali što mislite, da li bi Isus više pohvalio bogataše da su dali malo kao ona udovica? Ja mislim da ne bi. Zato je prljavo kada bogataši prikrivaju svoju škrtost uzrečicom: Mali dari su Bogu dragi. Tima dobacujemo: Isus nije pohvalio udovicu zato što je malo dala, već zato što je dala sve što je imala; što je dala s čistim srcem i dobrom nakanom … Dabome – da lakše daje sve onaj koji manje ima, nego onaj koji mnogo ima … I to je jedan evanđeoski paradoks … Škrtcima, koji bi mogli dati više, ali se skrivaju u svojoj škrtosti iza dobre evanđeoske udovice, dozivam u pamet ovu u Isusovu riječ: Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti (Lk 6, 38). O riječima Sv. pisma sv. Pavao je napisao u poslanici Rimljanima: U istinu, što je nekoć napisana nama je za pouku napisana da po postojanosti i utjesi Pisama nadu imamo (Rim 15, 4). I ovo što smo danas čuli i o čemu smo razmišljali nama je za pouku napisano(Rim 15,4). Može doći nevolja i kao Božja kušnja … Kad može kušati otac dijete, prijatelj prijatelja, može i Bog čovjeka. Kako će Bog kušati čovjeka? To je njegovo. Mi mu svakako nećemo o tom davati pravila. Bog je kušao svoga prijatelja Abrahama velikom kušnjom: Bog stavi Abrahama na kušnju … Zovnu ga … : ‘Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju, pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.’ (Post 22, I sl.). Poslovica govori: ‘Zlato se u vatri kuša, a čovjek u nevolji.’ Za malo muke zadobili su dobra velika, jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni. Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu (Mudr 3, 5-6). Sv. Petar spominje, da Bog kuša čovjeka: … da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista (I Pt I, 7). Bog ne će dozvoliti kušnje koju ne bismo mogli nadvladati … Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: ne će dopustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati (I Kor I 0.13). Sjetimo se i ove poslovice iz ‘Gorskog vijenca’ P.P. Njegoša: U dobru je lako dobar biti; na muci se poznaju junaci. Izdržati kušnju znači postići nagradu …