TEREZIJINO ŠTOVANJE MARIJE ZA VRIJEME ŽIVOTA U KARMELU (2)
Već nekoliko godina u ovim emisijama govorimo o Maloj Tereziji ili sv. Tereziji od Djeteta Isusa i Svetoga Lica. Upoznajemo njezin život i njezinu duhovnost kojom je zadužila Crkvu da je zaslužila biti proglašena naučiteljicom Crkve. Ovim smo je emisijama zapravo, ne znajući, dozivali i ona se odazvala: dolazi k nama, ovdje u Mariju Bistricu. Njezini zemni ostaci i njezinih roditelja dolaze u utorak navečer u našu Karmelsku crkvu i bit će s nama do srijede u 14 sati kad odlazi dalje po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Vojvodini. Ako ste u mogućnosti obići njezine relikvije, dobro došli.
Mjesec je svibanj posvećen Mariji, a već smo u prošloj emisiji započeli smo razmišljati o Terezijinoj ljubavi prema Mariji, a u ovoj nastavljamo:
Čitajući Terezijin opis Marijina života, ne možemo ne primijetiti koliko dobro taj život sliči s njezinim i koliko Mali Put duhovnog djetinjstva nalikuje životu Majke Božje. To je toliko istina da smo u iskušenju da se zapitamo nije li Svetica Marijin život tumačila prema vlastitom životu i njenom putu djetinjstva, sve dok ne shvatimo da su osobine koje opisuje Terezija preuzete iz Evanđelja. Dobro je primijetiti da tekstovi koje smo citirali datiraju iz posljednjih mjeseci Terezijinog života (svibanj i kolovoz 1897.); himna je bila njezin posljednji pjesnički sastav (svibanj). Te su riječi stoga doista značajne, jer nam daju plod zrelog promišljanja.
Terezija je “prakticirala ono što je propovijedala”. Približila se Mariji poput djeteta: “Osjećala sam da me Blažena Djevica čuva, da sam njezino dijete. Stoga smatrala sam potrebnim da je zovem “Mama”, jer je ovo ime djelovalo još nježnije od riječi majka”.
Imala je savršeno pouzdanje u Mariju ne samo zbog Marijine moći nad srcem njezina Sina, već i zato što je shvatila da Marijino duhovno majčinstvo ljubavlju obuhvaća svu svoju djecu koja su još uvijek u ovoj suznoj dolini. Stoga je bila sigurna da Marija nikad ne razočarava nikoga tko joj se obrati. “Kad se obratimo (drugim) svecima”, rekla je, “oni čine da pričekamo neko vrijeme. Osjećamo da oni moraju ići i iznijeti svoju molbu (Bogu), ali kad molimo milost od Blažene Djevice, primamo pomoć odmah. Jeste li ovo iskusili? Pa, pokušajte i vidjet ćete”. “Blažena Djevica nikada ne propušta zaštititi me čim je zazovem. U svojim nevoljama i tjeskobama vrlo brzo se okrećem prema njoj i, poput najnježnijih majki, uvijek se brine o mojim potrebama“.
Terezija je čak iznijela Mariji molbe koje nije željela upućivati direktno Bogu, jer se bojala da Mu možda ne bi bile ugodne. Evo na koji način ona to objašnjava: “Tražiti nešto od Blažene Djevice nije isto što i tražiti od dobrog Boga. Ona vrlo dobro zna što učiniti s mojim malim željama, da li da ih prenese (Bogu) ili ne. Napokon, njoj pripada da se pobrine da me dobri Gospodin ne bude prisiljen uslišati”. “Ako nakon toga ništa ne dobijemo, to je zato što ono što smo tražili nije prema Božjem naumu. Moramo predati sebe (Njemu); kad smo se molili Blaženoj Djevici, a ona nam nije dala ono što smo tražili, trebali bismo je pustiti da radi što želi, bez inzistiranja na našoj molbi; i nakon toga o tome se više ne trebamo brinuti”.
Njezina ljubav bila je toliko djetinja da nikad ništa nije poduzela, a da prethodno nije pribjegla Mariji. U tome je bila poput djeteta koje traži savjet od svoje majke i ne želi joj pustiti ruku. Terezija joj je povjeravala najbeznačajnije kao i najvažnije stvari.
Zazvala je Mariju za vodstvo svoje duše. Na primjer, zamolila je Mariju da je pripremi kako bi pravilno dočekala Isusa u svetoj Pričesti. Budući da je Marija rodila Isusa u hramu svoga tijela, nitko nije mogao bolje “ukloniti iz duše ostatke nesavršenosti koji su je opterećivali”. Međutim, posebno tijekom njezine bolesti očitovalo se Terezijino pribjegavanje Mariji. Znala je koliko je Marija sama pretrpjela, stoga je Kristovu Majku učinila svojom povjerenicom, potporom i zamolila je da je nauči kako da više iskoristi svoje patnje. Iskreno je priznala jednoj od svojih novakinja: “Volim skrivati svoje boli od dobrog Gospodina, jer Mu želim ostaviti dojam da sam uvijek sretna; ali ništa ne skrivam od Blažene Djevice; njoj kažem sve”.