KARAKTERISTIKE TEREZIJINOG MISTIČNOG PUTA
Tko proučava mistični život svete Terezije od Djeteta Isusa, ne može prepoznati da ima posebne karakteristike. Bila je gorljiva učenica svetog Ivana od Križa i znala je napamet čitave dijelove njegovih djela. Određeni tekstovi na temu ljubavi toliko su je pogodili da ih je prepoznala kao vodeće principe svoga duhovnog života. Pa ipak, njezin se mistični život znatno razlikuje od opisa koji daje sv. Ivan od Križa za takvu vrstu života. Terezijin put je puno jednostavniji; mnogo je manje obdaren mističnim milostima od duša o kojima govori sveti naučitelj u svojim djelima. Opet, klasifikacija stanja molitve, kako je to opisala sveta Terezija Avilska nije pronađena kod Terezije od Djeteta Isusa. Znamo da je primila mistične milosti visokog stupnja, ali one su bile rijetke.
Što se tiče izvanrednih milosti kao što su viđenja, otkrivenja, ekstaze, proročanstva i čudesa, one su gotovo potpuno odsutne. Jedine milosti koje je Terezija primila bile su: osmijeh Djevice koja ju je izliječila od bolesti; proročka vizija bolesti koja će pogoditi njezina oca; znanje o misiji koju je pozvana ispuniti i širenje njezinog rukopisa. Ali kada usporedimo ove izvanredne milosti koje je Terezija primila s fenomenima koji su učinili slavnima život toliko mnogo svetaca, shvaćamo koliko joj je malo od ovih izvanrednih milosti bilo udijeljeno.
Na njezino uobičajeno ponašanje ni na koji način nisu utjecale čak ni najviše uzvišene molitve koje su joj dane. Djelovanje Duha Svetoga nije joj oduzelo njezinu unutarnju slobodu niti “prirodnost”. Još je uvijek morala voditi borbu kako bi ostala vjerna praksi malih žrtava, odricanja i vršenju bratske ljubavi; ali istodobno je uvijek postojala savršena harmonija i jedinstvo između vladavine Duha Svetoga nad njom i njezina uobičajenog ponašanja.
Jednog dana jedan je teolog pitao sestru Genovevu da li milosti koje je Terezija dobila u ljetnikovcu nisu proizvele u njoj stanje duše koje se uvelike razlikovalo od njezina uobičajenog stanja i je li zbog toga pokazala više ravnodušnosti prema vanjskim stvari i ponašala se kao da ju je Bog posjedovao kroz sve sate dana. Sestra Genoveva je odgovorila: “Nikad nisam primijetila u svojoj svetoj sestri stanje uma koje bi bilo najmanje posebno, stanje sabranosti nije ni na koji način bilo neobično. Sve je u njoj bilo jednostavno i obično”. Napokon, i sama Terezija je izjavila: nakon zadobivene rane ljubavi, odmah je pala u svoje redovito stanje suše.
Da sažmemo: Terezija je prošla teška iskušenja pasivnog čišćenja, koja su nužna priprema za mistične milosti visokog stupnja; ponekad je uživala u milostima unutarnje molitve. Ipak se njezin put obično sastojao od onoga što u biti čini život kontemplacije: život vjere, potpuni samozaborav, velikodušna ljubav, bezgranično pouzdanje u milosrdnu Ljubav, suobličenje s Kristom u životu patnje i savršeno predanje u Božju volju, pod utjecajem Duha Svetoga. Zbog toga što je ispunila te preduvjete koji vode ka savršenstvu, uspjela je postići svetost.
Bog nam je dao Tereziju da nas nauči novom načinu svetosti. Bilo joj je određeno da bude majka mnoštva “malih duša”. Smijemo li zaključiti da će svi koji je slijede na taj način, također prijeći mistični put i postići preobražavajuće sjedinjenje?
To je osjetljivo pitanje. Moguće je postići svetost bez prolaska mističnog puta. Sveta Terezija Avilska je izričita po tom pitanju. S druge strane, koračati mističnim putem nije nešto što je u našim vlastitim moćima. To je besplatni Božji dar i On podiže u to stanje one koje On hoće. Svi naši napori da ga postignemo neće biti uspješni bez tog Božjeg dara. Nema sumnje, naši napori mogu navesti Boga da nam to udijeli, a zapravo se to obično i događa. On nagrađuje velikodušne osobe i dopušta im da popiju barem malo “izvora života” – tj. daje im mistične milosti. On rjeđe daje milosti molitve višeg stupnja. U vezi s takvim milostima, mistični naučitelj (sv. Ivan od Križa) piše: “Bog ne udjeljuje kontemplaciju svima onima koji se vježbaju na duhovnom putu. Ne bira ni polovicu od njih (za takve milosti). Zašto je to tako, samo je Njemu poznato”.
Ako je božanski Duh smatrao da treba pojednostaviti mistični put Terezije, to nije bilo samo radi njezine osobne koristi. Trebalo je to omogućiti onima koji su nju trebali nasljedovati da to shvate u njegovim bitnim elementima. Budući da je Terezija dosegla taj vrh, nije nam zakonito zaključiti da će svi koji su se dali na mistični put postići taj vrhunac ljubavi. Bog uvijek dodjeljuje veće milosti onima koji su dobili misiju privlačenja drugih za sobom.
Istina je da je Terezija izjavila da će „sve ono što je ona učinila, biti u stanju učiniti i male duše“; to je bilo neophodno kako takve duše ne bi trebale osjećati zavist prema njoj ni zbog čega”; ali ove se riječi ne odnose na mistične milosti. Terezija je samo željela reći da Put Djetinjstva podrazumijeva samo sasvim uobičajene radnje, radnje koje svi mogu oponašati .
Bog po Putu Djetinjstva želi olakšati naše sjedinjenje sa Sobom pa ga Terezija mol da Sebi odabere legiju duša koje će svojim predanjem zaslužiti da budu žrtve Njegove ljubavi. Stoga nije preuzetno vjerovati da ćemo, ako vježbamo taj način savršenstva, i mi moći doseći vrhunce ljubavi; jer rekla je da “kad bi se sve nemoćne i nesavršene duše osjećale kao ona, nitko ne bi očajavao dosegnuvši vrh planine ljubavi”.