TEREZIJINE KUŠNJE OD STRANE NJEZINE ZAJEDNICE
Majka Marija od Anđela, učiteljica novakinja, bila je sveta osoba, vrlo ljubazna, čak i snishodljiva. U sebi je ispunila karakteristike prvih karmelićanki. Ali bila je i odsutna, ponekad je bila brzopleta. Davala bi smjernice svojim novakinjama, a kasnije bi ih sve zaboravila; ili bi propustila obavijestiti majku Prioricu o tim smjernicama i, kao posljedica svega toga, Terezija je morala patiti. Dok je Majka Marija od Anđela nadzirala Terezijin rad u praonici, često joj je održavala duge duhovne konferencije koje nisu bile u skladu sa Terezijinim sklonostima. Zbog toga se Terezija tijekom prve dvije godine osjećala nesposobnom da se povjeri ovoj Majci. Međutim, kasnije su između njihovih duša uspostavljeni najintimniji odnosi.
Karmel iz Lisieuxa bio je revna redovnička zajednica, no ipak je u njoj bilo nekih redovnica s kojima se, iako nesumnjivo dobrih, bilo teško složiti. Takvu vrstu ljudi susrećemo i u najboljim obiteljima.
U Lisieuxu je situacija bila otežana zbog vrlo posebnih okolnosti. Znajući velike kvalitete sestara Martin, Majka Marija Gonzaga je pristala primiti njih četiri. Marija Guérin, njihova sestrična, pridružila im se 15. travnja 1895. Pet redovnica jedne obitelji u samostanu koji nije imao više od osamnaest kornih redovnica, činile su skupinu čiji je utjecaj mogao biti znatan. U skladu s običajima brojnih francuskih Karmela, pravo glasa u samostanskim kapitulima bilo je ograničeno na dvije sestre Martin. Na taj način Terezija nikada nije dobila mjesto u kapitulu koje joj je pripadalo po pravu, a u njemu nije imala niti glasa niti službe. Budući da je bila zadužena za formiranje novakinja, pod auoritetom titularne magistre novakinja (Majke Gonzage), Terezija je ostala među njima praktični kao njihov “doajen” do svoje smrti.
Unatoč tim ograničenjima, postojanje grupe Martin moglo je potaknuti različite sumnje. To objašnjava mnoga neugodna iskustva kojima je Terezija bila žrtva. Majka Gonzaga je ovako opisala Tereziju: „Sestra Terezija je savršena. Ima samo jedan nedostatak: u našem samostanu ima tri sestre”.
Te kušnje srca počele su pogađati Tereziju od trenutka njezinog ulaska u Karmel. „Moji prvi koraci“, rekla je kasnije, „susreli su više trnja nego ruža“. Iz osobnog je iskustva naučila kako su vrlo bolni mali ubodi koje su susestre smatrale da je prikladno da joj ih udijele.
Tijekom duhovnih vježbi prije primanja habita, napisala je majci Agnezi: “Molite Isusa da budem vrlo velikodušna tijekom duhovnih vježbi. Pogađati će me ubodima. Mala loptica više ne može izdržati. Ima toliko malih rupa da pati više od njih nego od jedne velike. Od strane Isusa ne prima ništa, ali barem postoji tišina. Tišina puno koristi nečijoj duši… ali stvorenja, o! ta stvorenja! Loptica podrhtava…. Kad je njezin slatki Prijatelj ubode patnja je slatka, jer Njegova je ruka tako nježna… ali stvorenja…. Pa ipak, sretna sam što sam sposobna trpjeti ono što Isus traži od mene da trpim. Ako On sam izravno ne ubode svoju malu lopticu, istina je ipak da On vodi ruke onih koji je bockaju”.
Drugom je prigodom primijetila: “Mene mogu slomiti i iskušati samo pravednici, jer moje su sestre ugodne Bogu… Manje je gorko (međutim) biti slomljen od grešnika nego od pravednika; ali, Bože moj, molim Te, iz suosjećanja s grešnicima i da bi se oni mogli obratiti, neka me slome svete duše među kojima živim…. ” “Želim ovu tjeskobu, ove ubode”.
Terezija je pripisala ove nedelikatnosti prirodnim nesavršenostima svojih susestara, njihovoj osjetljivosti. To je vrijedilo u slučaju sestre bijeloga vela koja je bila vrlo velikodušna i poučljiva u svom ponašanju, ali također nagla po prirodi i lako se uzbuđivala. Više nego jednom Tereziji, koja je tada bila mlada postulantica, je prigovarala oštrim riječima zbog njene sporosti i nespretnosti u ručnom radu. Nakon smrti Majke Genoveve, dok je Terezija uređivala cvijeće oko lijesa, ta ista sestra bijeloga vela s ogorčenjem je primijetila: “Jasno se vidi da je te velike bukete davala Vaša vlastita obitelj i zato trebaju biti vidljivi. Oni koje su davali siromašni ljudi ostat će skriveni”. Terezija je odmah preuredila cvijeće. Sestru bijeloga vela to je toliko dirnulo da je otišla i priznala svoju krivnju majci Priorici.