Svetkovina Uznesenja BDM na nebo – Velika Gospa, posebno svečano se slavi u Hrvatskom nacionalnom Svetištu MBB-e u Mariji Bistrici. Proslava je započela jučer bdijenjem uz put svijetla i molitvu krunice na bistričkoj kalvariji. Nakon pobožnosti puta svijetla uslijedila je misa u Crkvi na otvorenom Blaženog Alojzija Stepinca. I danas je većina misa na otvorenom. Već su služene mise u 6, 7.30, 9 i 11 sati. Misa u 16 sati bit će u Bazilici MBB-e, a zadnje dvije danas, u 18 I u 20 sati opet u Crkvi na otvorenom.
Središnju misu danas (11 sati) nakon pozdravnog govora rektora Svetišta MBB-e preč. Tomice Šestaka, predslavio je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša.
Njegovu propovijed donosimo u cijelosti:
”Draga braćo i sestre u Kristu, dragi hodočasnici. Danas smo, poput generacija naših predaka, došli u ovo Svetište koje je postalo srce marijanske pobožnosti hrvatskog naroda. Ovdje smo kao hodočasnici koji doživljavaju da se na ovom mjestu susreću nebo i zemlja, vjera i život, prošlost i budućnost.
Pod okriljem Majke Božje Bistričke, u ozračju njezine tihe i postojane prisutnosti, želimo proslaviti događaj koji nadilazi vrijeme i prostor, otajstvo uznesenja Marije dušom i tijelom na nebo. Taj događaj ne pripada samo Marijinoj osobnoj povijesti, nego se tiče i naše budućnosti te života čitave crkve. Naš pogled nije usmjeren samo unatrag, prema davnome jutru kada se dovršilo Marijino ovo zemaljsko putovanje.
Mi gledamo unaprijed, prema onome što nas i same čeka, jer današnja svetkovina nije spomen prošlosti, nego proročki znak budućnosti. Dogma uznesenju blažene djevice Marije na nebo potvrđuje ono što je crkva od davnine vjerovala i slavila, da je bezgrešna Bogorodica vazda djevica Marija po završetku svoga zemaljskog života dušom i tijelom uznesena o nebesku slavu. To znači da je Marija prva u potpunosti primila puninu života koju Bog želi darovati svima nama u zajedništvu s njime.
U njezinu uznesenju vidimo dovršetak spasenja, cilj ljudske povijesti, ispunjenje onoga zašto smo stvoreni. Marijino uznesenje je poput prozora otvorenog prema vječnosti. Dok svijet oko naš čezne, često upravlja svoje poglede i polaže nade uz ono što je prolazno, potrošno i krhko, današnja svetkovina potiče nas da svoj pogled usmjerimo prema onome što je neprolazno, što nam nitko ne može oduzeti i što ne blijedi s vremenom.
I zato danas u liku naše nebeske majke promatramo svoj poziv i svoje odredište. Onamo gdje je ona već stigla pozvani smo i mi doći ako poput nje svoj život stavimo u Božje ruke. Draga braćo i sestre, ne možemo zatvoriti oči pred činjenicom da živimo u vremenu koje je izgubilo osjećaj za vječnost, mnogima danas životni horizont ne ide dalje od nekoliko godina unaprijed, a smrt se smatra krajem svega.
Sve se mjeri trenutnim uspjehom, prolaznim zadovoljstvom i materijalnim dobitkom. Crkva nas samim svojim poslanjem neprestano podsjeća da društvo koje zaboravlja nebo gubi smisao za njem, za zemlju. Jer kad zaboravimo kamo idemo, počnemo lutati, donositi pogrešne odluke i nikada ne stignemo na cilj.
Današnji čovjek ima više tehničkih mogućnosti nego ikada, ali sve manje zna odgovore na ona temeljna pitanja tko sam, zašto živim i kamo idem. Kad vjera u Boga oslabi, oslabi i čovjekova nada, a kad oslabi nada, pojavi se tuga, praznina, pa čak i očaj. U takvom stanju čovječanstva, Marija sja poput jutarnje zvijezde koja najavljuje izlazak sunca. Ona nas neprestano podsjeća da je naš život hodočašće prema Ocu Nebeskom, da je zemlja samo prvi dio našeg putovanja, a nebo naše konačno odredište.
Vjerom u njezinu uznesenje, crkva potvrđuje neprevarljivost božjih obećanja u životima onih koji mu ostanu vjerni. Kao narod to smo svjedočili u najtežim trenucima, dolazeći pred njezin lik ovdje u Mariju Bistricu, u mnoga druga marijanska svetišta. Današnja svetkovina poziv je da iznova svoj pogled usmjerimo prema nebu, da se odvojimo od zemlje, od svojih strahova i planova koji nas zatvaraju, te povjerujemo da je Bog veći od svih naših granica.
Draga braćo i sestre, kada promatramo Marijin život, u velikim trenucima anđelova navještenja, Isusova rođenja, kane galilejske, Golgote ili uznesenja, lako je upasti u napast da ga idealiziramo. No, međutim velikim događajima nalaze se godine povučenog, jednostavnog i poniznog života. Marija nije svakodnevno imala nadnaravna viđenja ni izvanredne čudesne događaje. Njezin svakodnevni život bio je ispunjen onim istim stvarima koje ispunjaju i naš život. Briga za dom, radom, susretima s drugima, suočavanjem s neizvjesnošću, trpljenjem i radošću. Razlika je u tome što je u svemu tražila i pronalazila Božju volju, te u malim stvarima živjela potpuno predanje Bogu.
Njezina svetost nije izrasla iz veličanstvenih dijela, nego iz vjernosti u malome. Marija je bila vjerna u svakodnevnim molitvama, vjerna u obiteljskim obvezama, vjerna u poslušnosti Božjem glasu. Zato je mogla biti vjerna i u najvećem, u poslanju majke Božjega Sina. Za nas je ovo iznimno važna poruka. Ne ulazimo prema nebu velikim koracima, nego svakodnevno vjernošću i revnošću u onome što nam je povjereno. U strpljivosti s onima koji nam zadaju muku, u poštenom radu, u vjernosti bračnom zavjetu, u brizi za bolesne i starije, u odgoju djece u vjeri, u molitvi koja možda da ne donosi odmah vidljive plodove, ali oblikuje naše srce. Ako želimo nasljedovati Mariju, molimo je da nas nauči vjernosti u malim stvarima. Samo tako možemo postati veliki u Božjim očima.
Dragi vjernici, povijest o pobožnosti našeg naroda Majici Božjoj ne smije ostati samo lijepa tradicija. Ona treba biti naš sadašnji izvor i naš budući zavjet, iako na drugačiji način nego u prošlosti. I danas nam prije te krize proistekle iz vjerske ravnodušnosti i gubitka moralnog kompasa. U Mariji možemo naći odgovor i pomoć na svaku od njih. Marijanska svetišta, širom naše domovine, zavjetni su oltari našega naroda, mjesta na kojima obnavljamo svoje povjerenje Bogu po Marijinu zagovoru i odlučujemo ostati vjerni u svim životnim okolnostima. Marija nam uvijek daje odgovor na krize koje u današnje svijetu prijete istini, ljubavi, slobodi i nadi. Istina se sve češće relativizira i svodi na tvoje ili moje mišljenje.
Mediji, politika pa čak i obrazovni sustav često stavljaju klimu u kojoj ne postoji objektivno mjerilo dobra i zla. U toj magli Marija nam pokazuje da jasnoća istine proizlazi iz odnosa s osobom Isusa Krista koji je sam istina. Ljubav se u našoj kulturi sve više svodi na osjećaj, privremenu privlačnost ili čak na trgovinu interesa. Marija nas uči da je prava ljubav bezuvjetno sebedarje. Ona je stajala pod križem kad se činilo da je sve izgubljeno, jer ljubav daje snagu kad postane najteže. Sloboda se danas često shvaća kao činjenje onoga što se želi i kako se želi, pa čak i kad to nanosi štetu drugima. Marija nam pokazuje da sloboda znači spremnost i poslušnost služiti onome što je dobro i poslušati Božji glas. U svijetu obilježenom ratovima, nepravdom, ekonomskom nesigurnosti i rastućim strahom za budućnost, lako je upasti u beznađe. Marija nam pokazuje da ni križ ni smrt nemaju posljednju riječ. Njezino uznesenje svjedoči da se Bog drži svojih obećanja i da se isplati ostati mu vjeran do kraja. Marija je pProtulijek laži jest život u istini, koliko god to koštalo. Protulijek sebičnosti jest djelatna ljubav koja ne ostaje samo na riječima. Protulijek robovanju strastima jest biranje dobra i odbacivanje zla. Protulijek beznađu jest pogled usmjeren prema Bogu koji vodi povijest i gospodar je vremena i vječnosti.
Draga braćo i sestre, danas smo ovdje iz svih krajeva, iz naših sela i gradova, iz različitih životnih situacija, svi smo mi ovdje hodočasnici. Ali neka svatko sebi postavi iskreno pitanje, zašto sam danas došao ovdje? Ako smo došli samo zato što tako čine naši roditelji ili naši prijatelji, ako je ovo samo lijepa tradicija, onda riskiramo da naše hodočašće ostane na razini folklora. A hodočašće koje ne promijeni srce, samo je jedan izlet.
Marija nas danas ne poziva na sentimentalno divljenje, nego na obraćenje. Ona ne želi da je gledamo iz daleka kao lijepu sliku, nego da je slijedimo u poslušnosti Bogu, u svakodnevnoj vjernosti, u spremnosti da svoj život stavimo u službu ljubavi. Predajmo joj sve što nas tišti, svoje grijehe i slabosti, svoje obiteljske rane, svoje neispunjene nade, svoje strahove za budućnost.
No nemojmo ostati samo na molbama, donosimo joj danas i svoje odluke. Odlučimo živjeti kao djeca Božja i djeca Marijina, moliti u obitelji jer obitelj bez molitve kuća je bez temelja, opraštati jer opraštanje oslobađa i onoga koji oprašta, govoriti istinu makar bila nepopularna. Živjeti čisto i pošteno makar svijet govorio da smo zastarjeli. Odlučimo biti blizu onima koji su slabi, bolesni i odbačeni jer tamo je uvijek prisutan Krist.
Hodočašće u Mariju Bistricu započinje tek kad se vratimo svojim kućama. Sve što smo ovdje primili trebamo ponijeti u svoje obitelji, na svoja radna mjesta, u svoje župe i u svoje društvo. Marija nam danas poručuje da se ne bojimo biti njezini sinovi i kćeri u svijetu koji je ne prepoznaje i da se ne bojimo živjeti evanđelje u vremenu kad ga mnogi odbacuju.
U ovom nacionalnom svetištu hrvatskog naroda izrecimo zajedno svoje tri velike odluke da nećemo živjeti bez Boga, da nećemo dopustiti da naše obitelji ostanu bez života i bez molitve i da nećemo pristati da naša domovina ostane bez duše. Ako izgubimo Boga, izgubit ćemo sami sebe, obitelj i svoj narod. Bez molitve naše će obitelji biti nemoćne pred olujama života.
Domovina bez duše znači da smo zaboravili svoje korijene, odakle dolazimo i kamo idemo. Neka nam Marija, koja je sada u nebeskoj slavi, izmoli snagu da u našim svakodnevnim križevima ostanemo vjerni Kristu. Neka nas uči gledati dalje od trenutnih teškoća prema onome što nas čeka, a to je život s Bogom u vječnosti.
Blažena Djevice Marijo, Majko Božja Bistrička i majko naša, zaštitnice hrvatskog naroda, povedi nas putem vjere, čuvaj nas od zla i dovedi nas svome sinu da se u vječnosti radujemo zajedno s tobom. Amen.”
Misu je pjesmom pratio domaći župni zbor Župe Uznesenja BDM Marija Bistrica pod ravnanjem Ivana Habazina. Nakon Velike Gospe, nastavljaju se hodočašća u Svetište MBB. I sutra i prekosutra očekuje se veliki broj hodočasnika, a već narednog vikenda je u subotu 23. kolovoza na rasporedu Hodočašće Sisačke biskupije, a u nedjelju 24. kolovoza još jedno tradicionalno vozočašće.