Otkriti Božju prisutnost s Terezijom od Isusa

Danas je prva adventska nedjelja i započinjemo zajedno pripremu za proslavu rođenja Sina Božjega. Ovi misli koje slijede izvađene su iz karmelskih adventskih duhovnih vježbi koje će nam pomoći hoditi u Božjoj prisutnosti.

U knjizi u kojoj sveta Terezija Avilska (1515.-1582.) prenosi svoju pedagogiju molitve, Put k savršenosti (napisana oko 1566.), usmjerava naše srce prema pozornosti na Božji dolazak, na prisutnost Božju u nama, ovdje i sada:

« Bude li govorio, neka se nastoji sjetiti da Onoga s kime govori ima u samome sebi; bude li slušao, neka se sjeti da mora slušati Onoga koji mu govori posve izbliza. Konačno, neka ima na pameti da može, ako hoće, ne odvajati se nikada od tako dobroga društva i neka zažali, ako je na dulje vrijeme ostavio samoga svoga Oca kojega treba. Ako bude mogao, mnogo puta na dan, a ako ne, neka bude malo. Bude li to običavao, steći će dobit prije ili kasnije. Nakon što mu to Gospodin dade, ne bi to zamijenio ni za kakvo blago.

8. Ta ništa se ne nauči bez barem malo truda, za ljubav Božju, sestre, pa smatrajte dobro upotrijebljenim trud koji u to uložite, a ako ga uložite, ja znam da ćete za godinu dana, a možda i za pola godine, u tome uspjeti, uz pomoć Božju. Gledajte kako malo vremena za tako veliku dobit, budući da to znači postaviti dobar temelj za slučaj da vas Gospodin htjedne uzdignuti do tako velikih stvari, s time da nađe u vama pripravnost, nalazeći vas blizu Sebe. Neka se udostoji Njegovo Veličanstvo ne dopustiti da se lišimo Njegove nazočnosti, amen. ». (PKS 29, 7-8).

 

Stoga, u trenutku kada smo krenuli pozdraviti dolazak Onoga koji dolazi, otkrivamo da je On već tajanstveno prisutan, u dubini našeg srca. Sveta Terezija nas uči da bdjeti čekajući Onoga koji dolazi znači biti pozoran na prisutnost Onoga koji je već prisutan! Moglo bi se dogoditi da veliki dio vremena, čak i duge godine, provedemo u potpunom zaboravu ili neznanju ove istine. Tereza nam povjerava da joj se to dogodilo:

«Računajmo, dakle, da je u nama palača neizmjernog bogatstva: cijela građevina od dragoga kamenja, onakva kako dolikuje takvom Gospodinu, i da vi pridonosite tome da bude takva, budući da je zaista tako; jer nema zgrade takve ljepote kao što je čista duša i puna kreposti; a što su ove veće, jače blista kamenje, te da je u toj palači ovaj veliki Kralj, koji je smatrao shodnim da bude vaš Otac, i da je na prijestolju prevelike vrijednosti, a to je vaše srce. […] meni je to bilo mutno neko vrijeme. Jasno sam shvaćala da imam dušu; ali koliko vrijedi ta duša, i tko je u njoj – kada si ne bih bila prekrivala oči ispraznostima života, pa da to vidim – nisam shvaćala. Jer, po mome mišljenju, da sam shvaćala, kao što sada shvaćam, da u ovu majušnu palaču moje duše stane tako veliki Kralj, ne bih Ga bila toliko puta ostavljala samoga; češće bih bila s Njime i više bih se bila trudila da ne budem tako prljava.» (PKS 28, 9-11).

To je dakle milost koju možemo zamoliti od Boga na početku ovih duhovnih vježbi: da postajemo sve pažljiviji na njegovu prisutnost u nama. Da bismo željeli i prihvatili ovu milost veće pozornosti na prisutnost Božju u nama, možemo slijediti savjet svete Terezije:

«Bude li govorio, neka se nastoji sjetiti da Onoga s kime govori ima u samome sebi; bude li slušao, neka se sjeti da mora slušati Onoga koji mu govori posve izbliza. Konačno, neka ima na pameti da može, ako hoće, ne odvajati se nikada od tako dobroga društva i neka zažali, ako je na dulje vrijeme ostavio samoga svoga Oca kojega treba. Ako bude mogao, mnogo puta na dan… »

 

Što nam je činiti?

 

Tijekom naših svakodnevnih aktivnosti, kroz naš dan, imamo na raspolaganju različita sredstva kako bismo se redovito obraćali nutarnjoj Božjoj prisutnosti u nama, govorili mu u tišini srca, slušali njegov glas u dubini nas samih. Na primjer:

·         odaberite stih Svetoga pisma, po mogućnosti stih koji sadržava riječ «ti», koji ćemo redovito ponavljati Bogu tijekom našeg dana. To bi mogao biti na primjer stih iz psalma: « Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. » (Ps 119, 105); Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! » (Ps 27,7); « »Ti si moj gospodaru, nema mi blaženosti bez tebe!« » (Ps 16,2). To također može biti molitva koju je biblijski lik uputio Bogu ili Isusu: «Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša» (1 Sam 3,9); «Umnoži nam vjeru!» (Lk 17, 5); „Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim“ (Iv 21,17); «Bože, milostiv budi meni grešniku! » (Lk 18, 13).