Nakon službene primopredaje u četvrtak 3. studenog, kojom je nakon 12 godina službu rektora Svetišta MBB-e i župnika Župe Uznesenja BDM Marija Bistrica, mons. Zlatko Koren predao preč. mr. Domagoju Matoševiću, u nedjelju 6. studenog svečanom svetom misom novi rektor Svetišta i bistrički župnik uveden je u službu. Misu je predslavio pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Valentin Pozaić. Nedjeljno uvođenje u misu bilo je vrlo svečano, a uveličale su ga i brojne bistričke udruge, vatrogasci, lovci, kuburaši, KUD Lovro Ježek, Udruga Hrvatska žena Marija Bistrica, Crkveni pjevački zbor i Zbor mladih, te apostoli. Vjerničko mnoštvo potpuno je ispunilo bistričku baziliku, a kišovito vrijeme na kraju mise zamijenilo je sunce, i na simboličan način obasjalo novi put novom bistričkom župniku i rektoru Svetišta. Na početku mise župni vikar vlč. Miroslav Markić pročitao je dekret kardinala Josipa Bozanića, kojim se Matošević imenuje na nove službe, a predvoditelj mise, biskup Pozaić, inače rodom iz Selnice, dakle iz bistričke župe, u svojoj je propovijedi istaknuo kao svećenik ne dolazi u svoje ime, nego u ime Kristovo i u ime Crkve. ”Krist ga je pozvao u svećeničko zvanje i sada ga daruje vama, da vam bude živo evanđelje.” – poručio je Pozaić okupljenim župljanima i dodao: ”A vi ga tako primite, kao samoga Isusa Krista”. Nakon položene prisege, novom župniku i rektoru riječi dobrodošlice uputili su u ime svećenika supsidijar u bistričkoj župi vlč. Antun Motočić, a u ime župljana prof. Ivančica Tomorad.

U svojem prvom obraćanju vjerničkom puku sa oltara bistričke bazilike kao novi župnik i rektor preč. mr. Domagoj Matošević najprije se zahvalio svom prethodniku mons. Zlatko Korenu i svima koji su mu pomagali u njegovoj službi. ”Trag njegovog služenja vidljiv je u novoobnovljenim slikama i vitrajima bazilike, u obnovi naših prelijepih kapelica, u ljepoti kalvarije i Crkve na otvorenom, u novim ispovjedaonicama i mnogim drugim manje vidljivim stvarima, bez kojih bistričko Svetište ne bi bilo tako lijepo i jedinstveno. No, njegov trag je najvidljiviji u ovoj živoj vjerničkoj zajednici koja se danas okupila oko Gospodina i njegove riječi.” – istaknuo je Matošević i istaknuo tri osnovne vrednote na kojime želi graditi svoje služenje u bistričkom Svetištu. To su gostoljubivost, radost i poniznost. Na kraju, preč. Matošević je poručio: ”Ovih dva mjeseca boravka u Mariji Bistrici postao sam svjestan velike važnosti i značaja ovoga Svetišta. Pun sam strahopoštovanja prema njegovoj tradiciji i svim duhovnim dobrima koja iz njega izviru. No primijetio sam kako je služba rektora i župnika Marije Bistrice zavodljiva s obzirom na čast i ugled. Lako se naviknuti na pozdrave poput prečasni, budući monsinjore, veleučeni, najvažniji, najodgovorniji itd. Svi ti pozdravi su donekle i ispravni s obzirom na značaj i važnost Svetišta, ali oni su i te kako zavodljivi jer mogu ono istinsko služenje odvesti u potpuno krivom smjeru. Stoga vas na kraju pozivam da molite za dar iskrenog i poniznog srca, koje se neće uzoholiti nego će uvijek ostati radosno i gostoljubivo prema svima.”

Svečanost uvođenja u službu novog bistričkog župnika i rektora nisu propustili čelni ljudi županije i Općine Marija Bistrica, pa su tako ovom svečanom činu nazočili župan Željko Kolar, predsjednica županijske skupštine Vlasta Hubicki i načelnik Općine Marija Bistrica Josip Milički.

Multimedija:

 

Biografija MATOŠEVIĆ, Domagoj, svećenik, (Zagreb, 24. 7. 1977.)

Odrastanje. Roditelji su mu otac Jozo Matošević i majka Marica, rođena Mikić. Otac mu je rodom iz srednje Bosne iz sela Borovice, a majka iz okolice Đakova. Oženili su se u Zagrebu. Majka mu je umrla 1988. godine. Domagoj ima dvojicu braće i šest sestara: Tomislava, Zrinku, Krešimira, Katarinu, Anu, Jelenu, Nikolinu i Veroniku. Djetinjstvo je proveo u zagrebačkom naselju Trnje gdje je i završio Osnovnu školu Grigora Viteza. Nakon osnovne upisao je ugostiteljsko-turističku srednju školu koju je završio 1996. godine, a iste je godine kao laik upisao studij teologije na zagrebačkom KBF-u. Za vrijeme osnovne škole igrao je rukomet, a s intenzivnim je treninzima nastavio i u srednjoj školi. Tada je želio biti vrhunski sportaš i profesionalno se baviti rukometom. Igrao je u klubovima „Zagreb-Badel“, „Medveščak“ i „Industrogradnja“.

Iz vjerskoga života. Odgojen je u tradicionalnoj katoličkoj obitelji i redovito je pohađao nedjeljna euharistijska slavlja, ministrirao je od djetinjstva. Njegov je duhovni život postao intenzivniji krajem srednje škole kada su u njegovoj rodnoj župi Krista Kralja u Trnju započeli vjeronaučni susreti za mlade s molitveno-biblijskom grupom. U to je vrijeme Domagoj razvio svoj osobni susret s Bogom. Zahvaljujući duhovnom vodstvu tadašnjega kapelana Dražena Radigovića i župnika Alojzija Žlebečića otkrio je ljepotu sakramentalnog života utemeljenog na osobnoj molitvi i razmatranju Svetoga pisma. O duhovnom je pozivu počeo razmišljati još prije upisa na KBF, te tijekom studija. Na taj poziv nije odmah odgovorio, štoviše odupirao mu se. Bile su to Domagojeve godine velike duhovne borbe, krize, ali i blagoslova. Na kraju je, u petoj godini teološkog fakulteta, odlučio ući u zagrebačku bogosloviju i nastaviti studij kao svećenički kandidat.

Obrazovanje i svećeništvo. Godine 2002. završio je KBF te je pod mentorstvom Tomislava Ivančića napisao diplomski rad s temom „Duhovna pomoć oboljelima od posttraumatskog stresnog poremećaja metodom hagioterapije“. Iste godine zaređen je za đakona Zagrebačke nadbiskupije te je poslan na đakonsku službu u župu sv. Kvirina u Sisku. U lipnju 2003. godine primio je svećenički red te je poslan na službu župnoga vikara u župu sv. Blaža u Zagrebu. Tu je službu obavljao od 2003. do 2005. godine te se posvetio radu s mladima. Godine 2005. poslan je na studij pastoralne teologije na sveučilište „Lateran“ u Rimu. Magistrirao je 2007. godine s temom „Uloga animatora u pastoralu obitelji“. Od 2007. do 2011. godine obavljao je službu Povjerenika za pastoral mladih u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a od 2011. do 2016. godine službu rektora Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu. Domagoj drži da se kroz svoj dosadašnji svećenički rad najviše ostvario kroz pastoral mladih. Držao je mnoge duhovne obnove, kateheze, svjedočanstva i osobno je duhovno pratio studente i srednjoškolce. Svakako mu je najznačajniji i najveći susret, koji je organizirao u zajedništvu sa suradnicima, organizirao, susret mladih s papom Benediktom XVI. na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu 4. lipnja 2011. godine.

Osobno. Jako voli sport, osobito nogomet, trčanje, plivanje i rukomet. Voli ići na nogometne utakmice u inozemstvu i voli putovati. Također voli čitati i provoditi vrijeme u prirodi. Uvijek je radostan kada na takva putovanja može ići s grupom prijatelja jer ne voli putovati sam. Slobodno vrijeme voli provoditi s prijateljima i obitelji, posebice s braćom, sestrama i nećacima.