Marija Bistrica je u nedjelju 23. kolovoza bila domaćin 18. vozočašća konjskih zaprega, kočija i jahača na konjima. Ovo tradicionalno vozočašće organizira Županijska udruga uzgajivača konja Krapina, na čelu sa predsjednikom Mirkom Majsecom, a ove je godine na neki način ono ipak obilježeno korona vremenom. Već u najavama sam Majsec je predvidio nešto manji broj sudionika, i naravno poštivanje epidemioloških mjera. No, u Mariju Bistricu ipak je pristiglo više od stotinu jahača i 40-tak zaprega iz raznih dijelova Lijepe naše, no najaviše ipak iz bližih krajeva Krapinsko zagorske i Zagrebačke županije i grada Zagreba. No, ni ove godine put Marije Bistrice potegnuli su i neki vozočasnici iz Slavonije. U ovim korona okolnostima izostao je međunarodni štih vozočašća, no organizatori se nadaju, kako će već slijedeće godine, 19. vozočašće ponovno imati i međunarodni karakter. I ove godine, iako u nešto manjem broju sudionike vozočašća na središnjem bistričkom trgu dočekalo je mnoštvo hodočasnika, koji dolazak u Mariju Bistricu baš tempiraju u vrijeme vozočašća, koje je uvijek bilo i dodatan mamac. Program je vodio Zvonko Županić, a u kočiji predsjednika glavnog organizatora Županijske udruge uzgajivača konja Krapina Mirka Majseca ove su godine bili župan KZŽ-e Željko Kolar, te načelnici Zlatar Bistrice Žarko Miholić i Bedekovčine Darko Ban, kojima se Županić i posebno zahvalio, kao najzaslužnijima, što je u ovim uvjetima ipak zadržana ova prekrasna tradicija. Vozočašću tradicionalno podršku pruža i načelnik Općine Marija Bistrica Josip Milički, a organizacijski policiji su i ove godine pomogli vatrogasci sva 4 društva VZO Marija Bistrica. Sudionici 18. vozočašća u Mariju Bistricu prisustvovali su misi u Crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca, koju je predslavio biskup sisački mons. dr. Vlado Košić, a nakon mise nastavljeno je druženje, sve uz pridržavanje epidemioloških mjera. I ovo je vozočašće zapravo primjer na neki način suživota s koronom, s namjerom koju su organizatori jasno komunicirali od samog početka, a to je zadržavanje lijepe tradicije, bez obzira na veće organizacijske potrebe.