»Križ govori o veličini milosrđa, o daru milosti«

Obrede Velikoga petka u zagrebačkoj katedrali predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s pomoćnim biskupima Valentinom Pozaićem, Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim.

Nakon Službe riječi i otpjevane Muke po Ivanu, prigodnu homiliju održao je biskup Ivan Šaško koji je u središte promišljanja stavio Kristov križ. Istaknuo je da je Božja riječ o muci najdublja objava istine tko je čovjek i tko je Bog.

Biti u dohvatu Isusove muke znači stati na prvo motrište da bi se dodirnula srž života. Razmatrati Muku ne znači učiniti neku pobožnu vježbu, nego ući u otajstvo susreta čovjeka i Boga koji govori “vaše misli nisu moje misli i vaši puti nisu moji puti”, rekao je biskup te podsjetio kako je navještaj Kristove muke sav satkan od poniženja i slave istodobno, sav od blata i nebeskoga sjaja. I sve nas to vraća u naša iskustva, uspoređujemo ljudske drame, sve nam je tako blisko: od sudaca i sudišta, do stradanja i stratišta.

Mons. Šaško je kazao kako se iznova baš na Veliki petak pitamo koliko je bilo ruku koje su pri Isusovu ulasku u Jeruzalem pljeskale i mahale granama, a samo nekoliko dana nakon toga, nisu li to iste te ruke koje sada stvaraju ritam nakaznim urlikom podsmjehom i pribijanjem na križ. Koliku samo moć imaju ljudske ruke: oblikovati ili razobličiti, prikovati ili osloboditi, blagosloviti ili zazvati prokletstvo, rekao je biskup te podsjetio kako Isus vjeruje u ljubav i prihvaća križ koji nas otklanja od jednostavnih odgovora poput zahtjeva da siđe s križa, pa će mu se vjerovati.

Križ, nastavio je biskup Šaško, govori o veličini milosrđa, o daru milosti. I možda je najveće kršćansko krivovjerje ono koje naše otkupljenje pripisuje isključivo trpljenju, jer jedino je sredstvo otkupljenja zapravo ljubav. Kada je Krist došao na zemlju i sada kada dolazi k nama, svijetu ne nedostaje trpljenja, nedostaje mu ljubavi.

“Približavajući se križu što ćemo na njemu vidjeti? Svoju bol, ljudsku nedosljednost, bolesti i trpljenja dragih ljudi, prekinute veze ljubavi i izražaj mržnje? Hoćemo li vidjeti unakaženu hrvatsku domovinu i unakaženu poniženu istinu, hoćemo li nazrijeti dar do kojega ne dopire umiranje i grijeh koji je pobijeđen milosrđem? Ako se zagledamo u to lice, vidjet ćemo utjehu koja obasjava. Bog želi da ga upoznamo u poniženju i da ga zavolimo ali svojim sebedarjem”, rekao je na kraju homilije biskup Šaško.

Nakon poklona križu i pričesti obredi su završili molitvom na Isusovu grobu.

Obrede Velikoga petka pjevanjem su pratili koralisti zagrebačke katedrale i bogoslovi pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka. (ika / gk)